Log in


Forgot your password?
prijatelji LUGoNSa
gnu.gif
linuxzasve.jpg
hulk.jpg
zextras_logo.png
 
You are here: Home / members / Marko Vojvodic / test1

test1

by Marko Vojvodic last modified Jan 30, 2011 07:18 PM
test test

[[Category:Nabavka i instalacija Arch-a (srpski)]]

[[Category:About Arch (Srpski)]]

[[Category:Vodiči (srpski)]]

{{i18n|Beginners' Guide}}

{{Translateme}}

{{Article summary start}}

{{Article summary text|Provides a highly detailed, explanatory guide to installing, configuring and using a full-featured Arch Linux system.}}

{{Article summary heading|Related articles}}

{{Article summary wiki|Official Arch Linux Install Guide}} (provides a more general approach)

{{Article summary end}}

 

==Predgovor==

 

=====Sve što ste ikada hteli da znate o Arch-u, a niste smeli da pitate=====

Dobro došli. Ovaj dokument će vam pokazati kako da instalirate, podesite i koristite [[Arch Linux]]; jednostavnu, fleksibilnu i brzu distribuciju GNU/Linux operativnog sistema. Arch Linux zahteva određeni nivo poznavanja metodologije <code>UNIX</code> sistema, i zbog toga postoje dodatne informacije i objašnjenja. Ovo uputstvo je prvenstveno namenjeno korisnicima koji se prvi put susreću sa Arch Linux-om ali takođe može da posluži kao dobra referenca i izvor informacija za sve. Nakon što pročitate ovo uputstvo bićete spremni da počnete sa korišćenjem Arch Linux-a. 

 

'''Stvari po kojima se Arč linuks ističe:'''

* '''[[The Arch Way (Српски)|Arčov]]''' dizajn i filozofija

* Distribucija zajednice koja cilja na iskusne Linuks korisnike

* Svi paketi kompajlirani za '''i686/x86-64''' platformu

* Sistem binarnih paketa napravljen od nule

* '''[[The Arch boot process | BSD-ovske init]]''' skripte, koje sadrže jedan centralizovani konfiguracioni fajl: /etc/rc.conf

* '''Rolling Release''' model (Nema potrebe za reinstaliranjem nove verzije Arča već se distibucija apdejtuje u hodu tj. svakodnevno)

* '''[[Pacman]]''' menadžer paketa je brz, napisan u '''C''' jeziku, mali i jednostavan, sa veoma skromnom upotrebom memorije

* '''[[ABS]]''': '''A'''rch '''B'''uild '''S'''ystem, sistem za kompajliranje nalik na portove

* '''[[AUR]]''': Korisnički repozitorijum paketa koji nudi hiljade bild skripti za korisnički obezbeđene pakete programa

 

Obzirom da su GNU/Linux distribucije u osnovi modularno projektovane, ovaj vodič je logički podeljen u 3 glavne komponente  jednog desktop code>UNIX</code>-olikog operativnog sistema:

 

'''[[#Part I: Install the Base System|I Deo: Instalacija osnovnog sistema]]'''

 

'''[[#Part II: Install X and configure ALSA|II Deo: Instalacija X-a i podešavanja ALSA sistema]]'''

 

'''[[#Part III: Installing and configuring a Desktop Environment|Part III: Instalacija i konfigurisanje desktop okruženja]]'''

 

=====NE PANIČITE!=====

[[Arch Linux|Arč linuks]] sistem se izgrađuje od strane ''korisnika'', iz  shell-a, koristeći osnovne alate iz komandne linije. Ovo se zove '''[[The Arch Way|Arčov način]].''' Za razliku od drugih distribucija i njihovih instalera, ne postoje podrazumevana podešavanja niti konfiguracije unapred izabrana za vas. ''Vi'' ćete iz komandne linije dodavati pakete koje želite da instalirate, koristeći [[pacman]] alatku, pomoću koje ćete uz internet konekciju instalirati sve pakete i konfigurisati sve komponente dok instalirani sistem ne postigne sva vaša očekivanja. Ovaj metod omogućava maksimalnu fleksibilnost, izbor i kontrolu resursa od samog početka.

 

Arch Linux je namenjnen iskusnim GNU/Linuks korisnicima koji žele maksimalno iskorišćenje svoje mašine.

 

 

=====Licenca=====

 

Arč linuks, pakmen, dokumentacija, i skripte su zaštićene autorskim pravima

©2002-2007 by Judd Vinet, ©2007-2008 by Aaron Griffin and are licensed under the GNU General Public License Version 2.

=====[[The Arch Way|Arčov način]]=====

 

'''''Principi dizajna na kom je Arč zasnovan ima za cilj da održi [[The Arch Way|jednostavnost]]'' '''

 

'Jednostavnost', u ovom kontekstu, će značiti 'bez bespotrebnih dodataka, modifikacija, ili komplikacija'. Uprošćeno; jedan elegantan, minimalistički prilaz.

 

'''Neke misli da držite na umu:'''

 

*''" 'Jednostavnost' je definisana sa tehničke tačke gledišta, a ne sa tačke gledišta upotrebljivosti. Bolje je biti tehnički elegantan sa višom krivom učenja (sporiji proces učenja), nego biti lak za upotrebu i tehnološki [inferioran]." ''-Aron Grifin

 

*''Entia non sunt multiplicanda praeter necessitatem'' or "Entities should not be multiplied unnecessarily." -Occam's razor. Pojam ''"razor"'' se odnosi na čin odstranjivanja bespotrebnih komplikacija da bi se došlo do najjednostavnijeg objašnjenja, metode ili teorije.

 

*''"Izvanredan deo moje metode leži u njenoj jednostavnosti.. Ja uvek verujem da jednostavan način je pravi način."'' - Brus Li

 

{{Box Note |'''Od ključnog je značaja detaljno praćenje ovog uputstva da bi uspešno instalirali i ispravno konfigurisali Arč linuks sistem, pa vas ''molim'' da ga pročitate u potpunosti. Jako je preporučljivo da pročitate svaki odeljak u potpunosti pre nego što započnete sa izvršavanjem poslova koje ti odeljci sadrže.'''}}

* Možda bi bilo dobro da napravite odštampani primerak ovog uputstva koje će vam koristiti kao Arč linuks izvor informacija za korisnike. Jednostavno kliknite na 'Printable Version (verzija za štampanje)' tab u boksu za alate u gornjem levom delu.

*''Ako biste želeli da dodate u ovaj viki, molim vas da uz dodato stavite i "Zašto" kao i "Kako", tamo gde je to neophodno. Najbolja dokumentacija nas uči kako, ali isto tako i zašto!''

* Arč viki je odličan izvor i trebao bi biti konsultovan za sve spornosti [http://wiki.archlinux.org/index.php/Main_Page prvo]; IRC (freenode #archlinux), i [http://bbs.archlinux.org/ forumi] su isto dostupni odgovor ne može biti pronađen.

 

 

Dobrodošli u Arč! Sada, započnimo.

 

==Deo 1: Instalacija osnovnog sistema==

 

===Nabavite najnoviji installacioni medij ===

 

Možete preuzet Arch službene archiso medije [http://archlinux.org/download/ ovde]. Najnovija verzija je 2009,02

 

Možete dobiti Tobias Powalowski's 2.008,10 archboot medija [http://downloads.archlinux.de/iso/archboot/2008.10/ ovde]. 

 

* I Core Installer i FTP / HTTP-downloads će pružiti potrebne pakete samo stvoriti'' 'Arch Linux osnovnog sistema'''. Primetite da je''baze sistema ne uključuju Grafičko sučelje (GUI). Uglavnom se sastoji od GNU toolchain, (kompajler, monter, povezivač, bibliotekama, školjaka, te u nekoliko korisnih dodataka) Linux kernela, i nekoliko dodatnih biblioteke i modula.''

* Proširenje vaše Arch Linux sistema izvan osnovnog sistema, uključiti dodatni softver, a grafičko korisničko sučelje, itd. je postignut iz naredbenog retka,''od strane korisnika'', putem pacman paketa upravitelj zgrabite i686/x86- 64 binarnih paketa. Proces je detaljno pokriveni ispod.

====CD installer====

Nareži. Iso na CD-u sa svojim omiljenom plamenik, i nastaviti sa [[# Boot Arch Linux Installer | Boot Arch Linux Installer]]

{{Box Note| CD mediji kvaliteti uvelike se razlikuju, ali uopšteno, preporučuje se rezanje na manjim brzinama; Neki korisnici preporučuju brzine''''' ove brzine 4x ili 2x !''''' Ako ste se suočili neočekivano ponašanje s CD-a , probajte spaljivanje na minimum brzine podržane od vašeg sistema. }}

 

====USB memorija====

<font color="red">'''Upozorenje''': Ovo će izbrisati sve podatke na vašem USB sticku. </font>

 

Umetnite prazan ili koristćen USB stick, odrediti njegovu putanju, i prebacit .img na USB stick sa <code>/bin/dd</code> program:

 dd if=archlinux-2009.02-[core_or_ftp]-i686.img of=/dev/sd''x''

gde ''if='' je put na img file i ''of='' je vaš USB sick. Pobrinite se da koristite /dev/sd''x'' a ne /dev/sd''x1''.

 

'''Proverite md5sum (opcionalno):'''

 

Napravite navodeći broj ploča (blokovi) čitani i pisani izlaz, zatim izvršite sledeću proveru:

 dd if=/dev/sd''x'' count=''number_of_records'' status=noxfer | md5sum

Izlazni md5sum bi trebao odgovarati md5sum od preuzetih archlinux  datoteke; oni treba da obe odgovaraju md5sum od slike kao što je navedeno u md5sums datoteku u ogledalo distribucije.

 

Nastavite sa [[#Boot Arch Linux Installer | Boot Arch Linux Installer]]

 

===Butovanje Arč linuks instalera===

Umetnite CD ili USB stick i pokrenite sistem sa njega. Možda će te trebat

promenit smernice za podizanje sistema u BIOSU il pritisnut neki od sledećih tastera (najčešće DEL, F1, F2, F11 ili F12) tokom BIOS POST faze.

 

Neophodna memorija:

 

* CORE : 160 MB RAM x86_64/i686 (svi paketi odabrani, sa swap paticijom)

* FTP : 160 MB RAM x86_64/i686 (svi paketi odabrani, sa swap paticijom)

 

Izaberite Boot Archlive ili Boot Archlive [legacy IDE] ako imate problema sa libata/PATA. 

 

Da biste promenili mogućnosti pokretanja pritisnite '''e''' za uređivanje boot linije. Mnogi korisnici žele da promene rezoluciju od framebuffera, za više čitati terminalni izlaz. Priloženo:

 vga=773

u kernel liniji, sledi <ENTER>, za 1024x768 framebuffer. pristisnite '''b''' za pokretanje.

 

Sistem će se sada pokrenut i prikazat linuiju za logovanje.

 

===Logovanje i promena mape tastature===

Ulogujte se kao 'root'.

 

Ako nemate US raspored tastature uradite:

 # km

u konzoli, i izaberite vaš raspored tastature i konzolni font.

 

===Dokumentacija===

Uputstvo koje sada čitate je dostupno na live sistemu. Pređite na virtuelnu konzolu 2 sa <ALT>+F2 i uradite:

 # less /arch/beginnersguide.txt

'''Less''' će vam dozvoliti da listate strane dokumenta. Vratite se nazad na virtuelnu konzolu 1 sa <ALT>+F1. 

 

Vratite se na virtuelnu konzolu 2 u bilo koje vreme ako vam zatrebaju informacija iz 'Yputstva za početnike'.

 

===Pokretanje instalacije===

Kao root, pokrenite instaler sa ovom komandom:

 # /arch/setup 

 

====Izaberite izvor odakle instalirate====

Nakon uvodnog ekrana, dolazite  do dela gde birate sa kog izvora instalirate Arch

* Ako izaberete CORE instal, odma nastavite sa  [[#Prepare Hard Drive|Prepare Hard Drive]].

* FTP/HTTP samo: Bićete obavešteni da učitate ethernet drajvere ručno, ako poželite. Udev je prilično efikasan u učitavanju neophodnih modula, pa možete da pretpostavite da je to već i učinio. To možete proveriti pokretanjem komande ifconfig -a from vc/3. (Selektujte OK za nastavak.)

 

===Konfiguracija mreže (FTP/HTTP)===

Dostupni interfejsi će biti prezentovani. Ako je jedan interfejs i HWaddr isčitan, u tom slučaju je vaš modul već učitan. Ako vaš interfejs nije izbačenoj listi, vi možete da uradite probe iz instalera, ili manuelno iz druge virtualne konzole.

 

Sledeći ekran će vas upozoriti da ''Select the interface, Probe,'' or ''Cancel''. Izaberite odgovarajući interfejs i nastavite dalje.

 

Instaler će vas onda pitati da li želite da koristite DHCP. Ako izaberete Yes to će pokrenuti '''dhcpcd''' da pronađe dostupni  gateway i zatraži IP adresu; Ako zaberete No pitaće vas za vašu statičku IP adresu, netmask, broadcast, gateway DNS IP, HTTP proxy, i FTP proxy. Na kraju, dobićete pregled kako bi se uverili da su vaši unosi ispravni.

 

====Wireless(Bezični internet) Brzi Start (Ako vam je neophodna wireless konekcija tokom instalacionog procesa)====

 

Wireless drajveri i pomoćni programi su vam sada dostupni u live okruženju instalacionog medija. 

 

Ako vam je neophodna wireless funkcionalnost od samog početka instalacije (live instalacionog okruženja) pa na dalje, osnovna procedura će biti:

* Prebacite se na slobodnu virtualnu konzolu npr. <ALT>+F3

* Identifikujte vašu wireless karticu i odgovarajuće module sa <code>/sbin/hwdetect</code>: 

 # hwdetect --show-net

* Uverite se da je udev ucitao modul sa <code>/bin/lsmod</code>:

 # lsmod | grep <name_of_module>

* Ako nije učitan, uradite probe sa:If not, probe it using <code>/sbin/modprobe</code>:

 # modprobe <name_of_module>

{{Box Note | '''''Što se tiče wireless modula, neki wireless čipovi takođe zahtevaju instalaciju odgovarajućeg firmware-a. Firmware paketi su unapred instalirani u live okruženju, ali moraju biti eksplicitno instalirani na vašem sistemu da bi obezbedili wireless funkcionalnost nakon što restartujete u vaš instalirani sistem. Selekcija i instalacija paketa je pokrivena dole. Obezbedite instalaciju i wireless modula i firmware-a tokom koraka instalacije paketa! Pogledajte [[Wireless Setup]] ako niste sigurni oko neophodnosti instalacije datog firmware-a za vaš određeni čipset. Ovo je veoma česta greška.'''''}}

 

* Uverite se da je drajver kreirao upotrebljiv kernel interfejs sa <code>/usr/sbin/iwconfig</code>:

 # iwconfig

(Izlaz komande bi trebao da pokaže dostupan wireless interfejs)

* Aktivirajte interfejs sa <code>/sbin/ifconfig <interface> up</code>. 

 

Jedan primer, koristeći atheros kartu i madwifi drajver:

 # ifconfig ath0 up

(Zapamtite, vaš interfejs može biti pod drugačijim imenom, sve u zavisnosti modula (drajvera) i čipseta: wlan0, eth1, etc.)

* Odredite id wireless mreže sa iwconfig <interface> essid <youressid> key <yourwepkey>, npr.:

 # iwconfig ath0 essid linksys key 0241baf34c

* Saznajte IP adresu sa <code>/sbin/dhcpcd <interface> </code>. npr.:

 # dhcpcd ath0

* Uverite se da mozete da route-ujete koristeći <code>/bin/ping</code>:

 # ping -c 3 www.google.com

Završeno.

 

Nakon što je početna Arch instalacija završena, možda bi bilo dobro obratiti se [[Wireless Setup]] da bi obezbedili permanentnto konfiguracijsko rešenje za vaš sistem.

 

 

Vratite se na virtualnu konzolu 1 sa <ALT>+F1. Nastavite sa [[#Prepare Hard Drive|Priprema hard diska]] 

 

===Priprema Hard Diska===

 

<font color="red"> '''UPOZORENJE:''' '''''Pravljenje particija na hard disku može da uništi podatke. Upozoravam vas i savetujem da sačuvate vaše kritične podatke ako je moguće.'''''</font>

 

Potvrdite identifikaciju i format vašeg trenutnog diska pokretanjem komande <code>/sbin/fdisk.</code>

 

Otvorite drugu virtualnu konzolu (<ALT>+F3) i ukucajte:

 # fdisk -l

Napravite belešku diska/particije koje želite da iskoristite za vašu Arch instalaciju.

 

Predjite nazad na instalacionu skriptu sa <ALT>+F1

 

Selektujte prvu opciju u meniju"Prepare Hard Drive".  

* Opcija 1: Auto Prepare

Auto-Prepare deli vaš hard disk na sledeću konfiguraciju:

 

* ext2 /boot particija, default veličina 32MB. ''Bićete opomenuti da modifikujete veličinu prema vašim zahtevima.''

* swap particija, default veličina 256MB. ''Bićete opomenuti da modifikujete veličinu prema vašim zahtevima.'' 

* Odvojena / i /home particija, (veličine takođe mogu biti zadate). Možete izabrati između ext2, ext3, reiserfs, xfs and jfs, ali imajte na umu da ''obe / i /home moraju da dele isti fajl sistem tip'' ako izaberete Auto Prepare opciju.

 

Budite na oprezu da će automatska priprema kompletno izbrisati izabrani hard disk. Pročitajte <font color="red">upozorenje</font> koje vam prikaže instaler vrlo pažljivo, i uverite se da će pravi uređaj biti podeljen.

 

* Opcija 2: '''(Preporučeno)''' Deljenje hard diskova (sa cfdisk)

 

Ova opcija će vam dozvoliti najstamenije i prilagođeno rešenje za particionisanje i prema vašim ličnim potrebama.

 

''U ovom trenutku, napredniji GNU/Linux koristnici koji su upoznati i opušteni sa manuelnim particionisanjem bi mogli da preskoče na '''[[#Select Packages|Select Packages]]''' dole.''

 

====Deljenje hard diskova====

 

=====Informacije o deljenju=====

 

Deljenje hard diska odredjuje delove (particije) u okviru hard diska, od kojih će svaka da se pojavi i ponaša kao zaseban disk i na kom fajlsistem može biti kreiran (formatiran).

*Postoje 3 tipa disk particija: 

#Primarne

#Proširene

#Logičke

'''Primarne''' particije mogu biti butabilne, i njihov broj je ograničen na 4. Ako šema za deljenje zahteva više od 4 particije, mi smo primorani da koristimo '''proširenu''' particiju koja će sadržati '''logičke''' particije.

 

Proširene particije nisu upotrebljive same za sebe; one su prosto "kontejneri" za logičke particije. Ako je neophodno, hard disk ce sadržati samo jednu proširenu particiju; koja će onda biti podeljena na logičke particije.

 

Kada vrši deljenje hard diska, pojedinac može kreirati primarnu particiju sda1-sda3 praćeno sa kreiranjem jedne proširene particije, sda4, a zatim sa kreiranjem logičke particije ili particija u okviru proširene particije; sda5, sda6, i tako dalje.

 

=====Swap Particija=====

Swap particija je mesto na vašem hard disku gde virtualna ram memorija obitava, dozvoljavajući kernelu da na lak način koristi disk memorijski prostor za podatke koji se ne uklapaju u fizički RAM.

 

Istorijski posmatrano, generalno pravilo za veličinu swap particije je bilo 2x veličina fizičke RAM memorije. Tokom vremena, kako su računari dobijali sve veće kapacitete memorije, ovo pravilo je postalo sve više zapostavljano. Generalno, na mašinama sa do 512 MB RAM-a, 2x pravilo je obično sasvim dovoljno. Na mašinama sa 1GB RAM-A, generalno 1x pravilo je odgovarajuće. Ako imate neopravdane količine RAM-a (više od 1024 MB) može biti moguće u potpunosti odustati od swap particije, iako ovo nije preporučljivo. Mi ćemo kreirati 1 GB swap particiju u ovom primeru.

 

{{Box Note|Ako planirate da koristite suspend-to-disk, (hibernacija) morate da imate swap particiju u najmanju ruku '''jednaku''' po veličini fizičke RAM memorije, a neki Arch korisnici preporučuju prelazak preko veličine fizičke ram memorije za 10-15%, da bi obezbedili prostor za moguće bad sektore.}}

 

=====Šema za particionisanje=====

Šema za disk particionisanje je vrlo lično podešavanje. Svaki izbor korisnika će biti jedinstven prema njihovim ličnim navikama i zahtevima u svakodnevnom korišćenju računara.

 

Za zasebne particije mogu doći u obzir sledeći fajl sistemi:Filesystem candidates for separate partitions include:

 

'''/'''     (root) ''Root fajl sistem je primarni fajl sistem iz koga svi ostali fajl sistemi poniču; vrh hijerarhije. Svi fajlovi i direktorijumi se pojavljuju pod root direktorijumom "/", čak i ako su sačuvani na različitom fizičkom uređaju. Sadržaji root fajl sistema mora biti adekvatan za boot, restore, recover, i/ili repair/popravku sistema.''

 

'''/boot''' ''Ovaj direktorijum sadrži kernel i ramdisk images kao i bootloader konfiguracioni fajl, i bootloader faze. /boot isto čuva podatke koji su korišćeni pre nego kernel počne izvršavanje programa iz korisničkog okruženja. Ovo može da sadrži sačuvane master boot sektore i sektor map fajlove.''

 

'''/home''' ''Korisnički podaci i korisnički specifični konfiguracioni fajlovi za aplikacije su sačuvane u svakom korisničkom home direktorijumu u fajlu koji započinje sa '.' karakterom (a "dot file").''

 

'''/usr'''  ''Dok je root primarni fajl sistem, /usr je sekundarna hijerarhija, za korisničke podatke, sadržavajući većinu višekorisničkih aplikacija i pomoćnih programa. /usr je deljiv između korisnika i sastoji se iz read-only podataka (čitanje bez mogućih promena). Ovo znači da će /usr biti deljiv između raznih hostova i u njemu ne sme biti vršeno upisivanje, izuzev u slučaju apdejta/nadograđivanja sistema. Svaka informacija koja se odnosi na hostove ili varira sa vremenom je sačuvana na drugom mestu.''

 

'''/tmp'''  ''direktorijum za programe koji zahtevaju privremene fajlove''

 

'''/var''' ''sadrži promenljive podatke; kalem direktorijuma i fajlova, administrativni direktorijumi i fajlovi, pakmenov keš, ABS drvo, i tako dalje.''

{{Box Note | Pored /boot-a, direktorijumi vitalni za butovanje su:'/bin', '/dev', '/etc', '/lib', '/proc' and '/sbin'. Prema tome, oni ne smeju obitavati na zasebnoj particiji od /.}}

Postoji nekoliko prednosti za upotrebu dikretnih fajl sistema, pre nego kombinovati sve na jednu particiju:

 

* Bezbednost: Svaki file sistem može biti kofigurisan u /etc/fstab kao 'nosuid', 'nodev', 'noexec', 'readonly', itd.

* Stabilnost: Korisnik, ili program koji loše funkcioniše mogu u potpunosti ispuniti fajl sistem sa smećem ako imaju dozvole za pisanje da to. Kritični programi, koji obitavaju na različitom fajl sistemu ostaju netaknuti.

* Brzina: Fajl sistem na koji se upisuje često može postati donekle fragmentiran. (Efikasna metoda za izbegavanje fragmentacije je da obezbedimo da je svaki fajl sistem van opasnosti od potpune popunjenosti.) Odvojeni fajl sistemi ostaju netaknuti, i svaki može biti takođe defragmentovan zasebno.

* Integritet: Ako jedan fajl sistem postane iskvaren, odvojeni fajl sistemi ostaju netaknuti.

* Promenljivost: Deljeni podaci između nekoliko sistema postaju korisniji kada su nezavisni fajl sistemi u upotrebi. Zasebni fajl sistem tipovi mogu takođe biti izabrani bazirano na prirodi podataka i upotrebe.

U ovom primeru, mi ćemo koristiti odvojene particije za /, /var, /home, i swap particiju.

 

{{Box Note | /var sadrži mnogo malih fajlova. contains many small files. Možda želite da uzmete ovo u obzir kada birate fajl sistem tip za to.}}

 

=====Koliko velike bi moje particije trebale da budu?=====

Ovaj odgovor će biti najbolje odgovoren ako je zasnovan na ličnim potrebama. Ako imate malo ili nemate iskustva sa particionisanjem, možda ćete poželeti da jednostavno kreirate jednu particiju za root, i jednu particiju za swap. Ili, pratite primer pažljivo, i smatrajte da ovo uputstvo obezbedjuje referentni okvir:

* Root fajl sistem (/) u primeru će sadržati /usr direktorijum, koji može postati umereno velik, u zavisnosti od toga koliko softvera je instalirano.

 

* /var fajl sistem će sadržati, pored ostalih podataka, i [[ABS]] drvo i pakmen keš. Zadržavanje keš paketa je korisno i prilagodljivo; to pruža mogućnost za vraćanje na stare verzije paketa ako je neophodno. /var teži da raste u veličini; pakmen keš može narasti velik tokom dugog perioda vremena, ali može biti bezbedno očišćen ako je neophodno. 6-8 gigabajta na desktop sistemu bi, dakle, trebalo da bude dovoljno za /var. Serveri teže da imaju ekstremno velik /var fajl sistem.

* /home fajl sistem je tipično tamo gde se korisnički podaci, download-i, i multimedija čuvaju. Na desktop sistemu, /home je tipično najveći fajl sistem na disku

* Dodatnih 25% prostora dodatih na svaki fajl sistem će obezbediti prostor za nepredviđene događaje, proširenje, i da posluži kao preventiva protiv fragmentacije.

'''''Iz uputstava gore, sisatem u primeru će sadržati ~15GB root (/) particije, ~6GB /var, 1GB swap, i /home koji sadrži ostatak disk prostora.'''''

 

=====cfdisk=====

Startujte sa kreiranjem primarne particije koja će sadržati '''root'' , (/) fajlsistem.

Izaberite '''N'''ew -> Primary i ukucajte željenu veličinu za root (/). Stavite particiju na početak diska.

 

Takođe izaberite '''T'''ype i odredite ga kao '83 Linux'. Kreirana / particija će se pojaviti kao sda1 u našem primeru.

 

Sada kreirajte primarnu particiju za /var, i odredite je kao '''T'''ype 83 Linux. Kreirana /var particija će se pojaviti kao sda2.

 

Sledeće, kreirajte particiju za swap. Selektujte odgovarajuću veličinu i podesite '''T'''ype kao 82 (Linux swap / Solaris). Kreirana swap particija će se pojaviti kao sda3.

 

Na kraju, kreirajte particiju za vaš /home direktorijum. Izaberite drugu primarnu particiju i podesite željenu veličinu.

 

Isto tako, selektujte '''T'''ype kao 83 Linux. Kreirana /home particija će se pojaviti kao sda4.

Primer:

 

 Name    Flags     Part Type    FS Type           [Label]         Size (MB)

 -------------------------------------------------------------------------

 sda1               Primary     Linux                             15440 #root

 sda2               Primary     Linux                             6256  #/var

 sda3               Primary     Linux swap / Solaris              1024  #swap

 sda4               Primary     Linux                             140480 #/home

 

Izaberite '''W'''rite i pišite ''''yes''''. Butide na oprezu da ova operacija može da uništi podatke na vašem disku. Izaberite '''Q'''uit da izađete iz programa za particionisanje.

Izaberite Done za izlazak iz menija i nastavite sa [[#Podešavanje fajl sistem mountpoint-a]]. 

 

{{Box Note | Od poslednjeg razvoja Linux kernela koje je uključuje libata i PATA module, svi IDE, SATA i SCSI diskovi su usvojili sd''x'' šemu imenovanja. Ovo je savršeno normalno i ne bi trebalo da vas zabrinjava.}}

 

====Podešavanje fajl sistem mountpoint-a====

Pre svega ćete biti pitani za vašu swap particiju. Izaberite odgovarajuću particiju (sda3 u ovom primeru). Bićete pitani da li želite da kreirate swap fajl sistem; selektujte yes. Sledeće, izaberite gde da mount-ujete / (root) direktorijum (sda1 u ovom primeru). U ovom momentu, bićete upitani da odredite fajl sistem tip.

 

=====Fajl sistem tipovi=====

 

Opet, fajl sistem tip je veoma subjektivna stvar koja zavisi od ličnih preferencija. Svaka ima svoje zasebne prednosti, mane, i jedinstven način ponašanja. Ovde je vrlo kratak pregled podržanih fajl sistema:

 

1. '''ext2''' ''Second Extended Filesystem''- Stari, pouzdani GNU/Linux fajl sistem. Veoma stabilan, ali ''bez podrške za žurnalizovanje''. Može biti neadekvatan za root (/) i /home, zbog veoma dugačkog fsck-ova. ''ext2 fajl sistem može lako biti konvertovan u ext3.'' Generalno se smatra za dobar izbor za /boot.

 

2. '''ext3'''  ''Third Extended Filesystem''- U suštini ext2 sistem, ali sa podrškom za žurnalizovanje. ext3 je u potpunosti kompatibilan sa ext2. ''Ekstremno'' stabilan, zreo, i u najvećoj meri u širokoj upotrebi, podržan i razvijan GNU/Linux fajl sistem.

 

'''Fajl sistemi visokih performansi:'''

 

3. '''ReiserFS''' - Hans Reiser's fajl sistem sa žurnalizovanjem visokih performansi koristi veroma interesantan metod protoka podataka zasnovanog na jednom nekonvencionalnom i kreativnom algoritmu. ReiserFS se smatra veoma brzim, pogotovo kada postupa sa mnogo malih fajlova. ReiserFS je brz u formatiranju, ali još uvek uporedivo spor u mount-ovanju. Prilično zreo i stabilan. ReiserFS nije aktivno razvijan u ovom momentu (Reiser4 je novi Reiser fajl sistem). Generalno se smatra kao dobar izbor za /var.

 

4. '''JFS''' - IBM's '''J'''ournaled '''F'''ile'''S'''ystem- Prvi fajl sistem koji je nudio žurnalizovanje. JFS je prošao mnogo godina upotrebe u IBM AIX® OS pre nego što je bio portovan u Linux. JFS trenutno koristi najmanje procesorskih resursa od svih GNU/Linux fajl sistema. Veoma brz u formatiranju, mount-ovanju i fsck-u, i mnogostrano dobar u performansama, specijalno u u vezi sa tabelatorom za popis krajnjih rokova I/O uredjaja (ulazno izlaznih). (Pogledajte [[JFS]].) Ne tako široko podržan kao ext ili ReiserFS, ali vrlo zreo i stabilan.

 

5. '''XFS''' - Još jedan rani fajl sistem sa žurnalizovanjem originalno razvijen od strane Silicon Graphics-a za IRIX operativni sistem i portovan u Linuks. XFS pruža veroma brz protok sa velikim fajlovima i velikim fajl sistemima. Veoma brz u formatiranju i mount-ovanju. Generalno ocenjen kao sporiji sa mnogo malih fajlova, u poređenju sa ostalim fajl sistemima. XFS je veoma zreo i trenutno je jedini dostupni Linux fajl sistem sa mogućnošću online defragmentacije.

 

===== Napomena o žurnalizovanju =====

Svi gornji fajl sistemi, posim ext2, koriste [http://en.wikipedia.org/wiki/Journaling_file_system journaling]. Fajl sistemi sa žurnalizovanjem su otporni na greške.To su fajl sistemi koji koriste dnevnik da zabeleže promene pre nego učine upis na fajl sistem da bi izbegli korupciju metapodataka u slučaju pada sistema. Imajte na umu da nisu sve tehnike žurnalizovanja iste; naročito, samo ext3 pruža ''data-mode žurnalizovanje'', (do duše, ne po default-u), koji dnevnici ''oba'' za podatke ''i'' metapodatke (ali sa začajnom kaznom u brzini). Ostali samo pružaju ''ordered-mode žurnalizovanje'', koji beleži metapodatke samo. Dok će svi vratiti vaš fajlsistem u ispravno stanje nakon oporavljanja od pada sistema, ''data-mode žurnalizovanje'' pruža najveću zaštitu protiv fajl sistem koupcije i gubitka podataka ali može da snosi teret pada performansi, jer su svi podaci pisani dva puta (prvi put u dnevnik, onda na disk). U zavisnosti od toga koliko su vam bitni vaši podaci, ovo može biti razmatranje prilikom izbora vašeg fajl sistem tipa.

 

'''''Nastavak dalje...'''''

 

Izaberite i kreirajte fajl sistem (formatirajte particiju) za / selektujući '''yes'''. Bićete upozoreni da dodate neke dodatne particije. U našem primeru, sda2 i sda4 ostaju. Za sda2, izaberite fajl sistem tip i mount-ujte ga kao /var. Na kraju, izaberite fajl sistem tip za sda4, i mount-ujte kao /home. Vratite se u glavni meni.

 

===Izaberite pakete===

 

Sada ćemo da izaberemo pakete koje ćemo da instaliramo na našem sistemu.

*Core ISO: Izaberite CD kao resurs i izaberite odgovarajući CD drive ako imate više od jednog.

*FTP ISO: Izaberite FTP/HTTP miror. ''Imajte na umu da archlinux.org je ograničen na 50KB/s''.

* 2008.06 instalacioni medij: Paket kategorija BASE je sada instaliran po default-u.

 

Izbor paketa je podeljen na dve faze. Prvo, vi ćete izabrate base paket kategoriju, onda će vam biti predstavljeni sa punom listom paketa, koja će vam dozvoliti da fino podesite vaš izbor. Koristite space taster da selektujete i deselektujete.

Izaberite OK za nastavak i onda izaberite 'yes' za 'Select all packages by default', za sada.

 

Sledeći ekran će vam predstaviti izabrane pakete u okviru vaših izabranih kategorija.

 

{{Box Note | Ako će vam trebati konekcija na wireless mrežu sa WPA enkripcijom, razmotrite instalaciju netcfg2 (kao i wireless_tools), koji će vam omogućiti da uradite to.}}

 

Kada ste završili sa biranjem paketa koji vam trebaju, napustite ekran za izbor i nastavite na sledeći korak, Instalirajte pakete.

 

===Instalirajte pakete===

Sledeće, izaberite 'Install Packages'. Bićete upitani da li želite da zadržite pakete u pakmen kešu. Ako izaberete 'yes' imaćete fleksibilnost da [[Downgrade packages|Unazadite pakete]] na prethodne verzije paketa u budućnosti, tako da je to preporučljivo (vi uvek možete da očistite keš u budućnosti). Instaler skripta će vam sada instalirati izabrane pakete, kao i default Arch Arch 2.6 kernel, na vaš sistem. 

*FTP ISO: [[Pacman|Pakmen]] paket menadžer će vam sada download-ovati i instalirati vaše izabrane pakete. (Pogledajte virtualnu konzolu 5 za izlaz, virtualnu konzolu 1 za povratak u instaler)

*CORE ISO: Paketi će biti instalirani sa CD-a.

 

Napomena: Za Arch 2007.08 FTP instalaciju: nakon 'Install Packages' vi morate da update-ujete pakmen (<ALT>+F3, pacman -Sy pacman) i opet 'Install Packages'.

 

===Podešavanje sistema===

''Pomno praćenje i razumevanje ovih koraka je od ključne važnosti da biste obezbedili ispravno podešen sistem.'' 

 

U ovoj fazi instalacije, vi ćete podesiti primarne konfiguracijske fajlove vašeg Arch Linux osnovnog sistema.

 

Instaler će vas pitati da li želite da izaberete [[Hwdetect|hwdetect]] da prikupite informacije za vašu konfiguraciju. Početnici bi trebali da izaberu 'yes'.

 

Napredni korisnici koji su u potpunosti upoznati sa njihovim hardverom, neophodnim modulima, i koji su u mogućnosti i voljni da manuelno podese /etc/rc.conf, /etc/mkinitcpio, /etc/fstab, i ostale kritične sistemske konfiguracijske fajlove od nule će poželeti da izaberu 'no'. (Bespotrebno je reći, ova opcija je veoma uključena, iza opsega ovog uputstva, i zbog toga nije pokrivena.)

 

Sledeće, vi ćete biti upitani da li želite podršku za boot-ovanje sa USB uređaja, FireWire uređaja, PCMCIANext uređaja, NFS shares, softverski RAID niyovi, LVM2 volumeni, enkriptovani volumeni, i DSDT podrška. Izaberite zes ako vam trebaju; u našem primeru ništa nije neophodno.

 

Sada ćete biti upitani koji teks editor želite da koristite; izaberite [http://en.wikipedia.org/wiki/Nano_%28text_editor%29 nano], ili ako ste upoznati sa njim [http://en.wikipedia.org/wiki/Vim_%28text_editor%29 vim]. Biće vam predstavljen meni koji sadrži glavne konfiguracione fajlove za vaš sistem.

 

{{Box Note | ''Veoma je važno da u ovom trenutku da editujete, ili bar, da potvrdite otvaranjem, svaki konfiguracioni fajl.'' Instaler skripta se oslanja na vaš unos da kreira ove fajlove na vašoj instalaciji. Uobičajena greška je preskakanje ovih kritičnih koraka podešavanja.}}

 

=====Može li instaler da obradi ovo više automatski?=====

Skrivanje procesa podešavanja sistema je u direktnoj suprotnosti sa [[The Arch Way|Arch načinom]]. Dok je tačno da skore verzije kernela i alati za ispitivanje hardvera pružaju odličnu podršku za hardver i auto-konfigurisanje, Arch predstavlja korisniku sve pogodne konfiguracione fajlove tokom instalacije sa svrhom ''transparentnosti i kontrole sistemskih resursa''. U vreme kad budete završili modifikovanje ovih fajlova prema vašim kriterijumima, vi bi ste trebali da ste naučili jednostavan metod manuelnog podešavanja Arch Linuks sistema i postati više srodan sa osnovnom strukturom, ostavljajući vas bolje pripremljenim da koristite i održavate vašu novu instalaciju produktivno.

 

====='''/etc/rc.conf'''=====

Arch Linuks prati u '''*BSD''' tradiciji korišćenje '''/etc/rc.conf''' kao glavno mesto za sistemsku konfiguraciju. Ovaj jedan fajl sadrži široki asortiman konfiguracionih informacija, uglavnom korišćenih na startovanju sistema. Kao što to njegovo ime nagoveštava, on takođe sadrži podešavanja za pokretanje /etc/rc* fajlova, i naravno, potiče ''by'' od ovih fajlova. /etc/rc.conf pruža jednostavan, elegantan metod racionalizacije sistemskih podešavanja resursa sa obuhvatanjem širokog asortimana kontrole, lako dostupnog za Arch korisnika.

* '''LOCALIZATION''' deo

** '''LOCALE'''=: Ova opcija podešava lokalitet vašeg sistema, koji će biti korišćen od strane svih i18n-aware aplikacija i pomoćnih programa. Vi možete preuzeti listu svih dostupnih lokaliteta pokretanjem komande 'locale -a' sa komandne linije. Default podešavanje je dobro za US English korisnike.

** '''HARDWARECLOCK'''=: Određuje da li hardverski sat, koje se sinhronizuje na boot-u i na shutdown-u, čuva '''UTC''' vreme, ili '''localtime'''. UTC ima smisla zato što u velikoj meri pojednostavljuje promenu vremenskih zona i pomeranje vremena. localtime je neophondan ako imate dvojni boot sa nekim operativnim sistemom poput Windows-a, koji čuva localtime samo u hardverskom satu.

** '''USEDIRECTISA''': Koristi direktan I/O zahtev umesto /dev/rtc za hwclock

** '''TIMEZONE'''=: Određuje vaš TIMEZONE (vremensku zonu). (Sve raspoložive vremenske zone su pod /usr/share/zoneinfo/).

** '''KEYMAP'''=:  Dostupni rasporedi tastera su u /usr/share/kbd/keymaps. Molim vas imajte na umu da je ovo podešavanje jedino ispravno za vaše TTYs (teletype), a ne za bilo kakav grafički menadžer ili '''X'''.

** '''CONSOLEFONT'''=: Dostupni konzolni fontovi se nalaze u /usr/share/kbd/consolefonts/ ako morate da promenite. Default (blank) je bezbedan.

** '''CONSOLEMAP'''=: Definiše mapu konzole koju će da učita sa setfont programom na boot-u. Moguće mape se mogu naći u /usr/share/kbd/consoletrans, ako je potrebno. Default (blank) je bezbedan.

** '''USECOLOR'''=: Selektujte "yes" ako imate monitor u boji i želite da imate boje u vašim konzolama.

 

 LOCALE="en_US.utf8"

 HARDWARECLOCK="localtime"

 USEDIRECTISA="no"

 TIMEZONE="US/Eastern"

 KEYMAP="us"

 CONSOLEFONT=

 CONSOLEMAP=

 USECOLOR="yes"

 

* '''HARDWARE''' deo

** '''MOD_AUTOLOAD'''=: Podešavanjem ovoga na "yes" će koristiti '''udev''' da automatski ispita hardver i učita odgovarajuće module tokom startovanja, (pogodno sa default modularnim kernelom). Podešavanjem na "no" će se osloniti na mogućnost korisnika da odredi ovu informaciju ručno, ili kompajlira njegov lični kernel i module, itd.

** '''MOD_BLACKLIST'''=: Ovo je postala zapostavljena opcija u korist dodavanja modula na crnu listu (blacklist) direktno u '''MODULES=''' linija ispod.

** '''MODULES'''=: Odredi dodatne module ako znaš da jedan važan modul nedostaje, ('''hwdetect''' bi trebao da je popunio najbitnije module). Takođe odredite bilo koji modul za crnu listu tako što ćete na ime modula u listi dodati prefiks (!). Udev će biti primoran da ne učita module sa crne liste. U primeru, IPv6 modul kao i dosadni pcspeaker će biti stavljeni na crnu listu.

 # Skeniranje hardvera i učitavanje neophodnih modula prilokom boot-ovanja

 MOD_AUTOLOAD="yes"

 # Crna lista za module - neodobren

 MOD_BLACKLIST=()

 #

 MODULES=(e100 eepro100 mii slhc snd-ac97-codec snd-intel8x0 soundcore !net-pf-10 !pcspkr)

 

* '''NETWORKING''' deo

** '''HOSTNAME'''=:Podesite vaš HOSTNAME prema vašoj želji.

** '''eth0'''=: 'Ethernet, card 0'. Podesite interfejs IP adresu, netmask i broadcast adresu ''ako'' koristite '''statičku IP adresu'''. Podesite eth0="dhcp" ako hoćete da koristite '''DHCP'''.

** '''INTERFACES'''=: Odredite bilo koju/sve interfejse ovde. Ako ne koristite DHCP da podesite uređaj, samo imajte na umu da vrednost promenljive (čije ime mora biti jednako imenu uređaja koje bi trebalo da bude konfigurisano) izjednačuje liniju koja bi bila dodata u ifconfig komandu ako je da konfigurišete uređaj manuelno u shell-u.

** '''gateway'''=: Ako koristite '''statičku IP adresu''', podesite gateway adresu. Ako koristite '''DHCP''', vi obično možete da ignorišete ovu promenljivu, iako su neki korisnici prijavili potrebu da je definišu.

** '''ROUTES'''=: Ako koristite statički '''IP''', uklonite '''!''' ispred 'gateway'. Ako koristite '''DHCP''', vi obično možete ostaviti ovu promenljivu pod komentarom sa (!) ispred, ali opet, kod nekih korisnika se zahteva da definišu gateway i ROUTES. Ako iskusite probleme sa mrežom sa pakmenom, na primer, možda ćete poželeti da se vratite na ove varijable.

  

Primer upotrebe '''DHCP''':

 HOSTNAME="arch"

 #eth0="eth0 192.168.0.2 netmask 255.255.255.0 broadcast 192.168.0.255" 

 eth0="dhcp"

 INTERFACES=(eth0)

 gateway="default gw 192.168.0.1"

 ROUTES=(!gateway)

{{Box Note | Arch koristi '''dhcpcd''' DHCP klijent. Alternativno, '''dhclient''' je na raspolaganju iz [extra] repozitorijuma putem pakmena.}}

 

* '''DAEMONS''' deo

 

Ovaj niz jednostavno lista imena onih skripti koje se nalaze u /etc/rc.d/ koje su tu da bi bile startovane tokom boot procesa, i onim redosledom kojim će startovati.

 DAEMONS=(@network syslog-ng netfs crond)

*Ako ime skripte ima prefix uzvičnik (!), neće biti startovana.

*Ako skripta kao prefix ima "at" simbol (@), onda će ona biti pokrenuta u pozadini; sekvenca pokretanja neće čekati uspešno pokretanje svakog daemon-a pre nego nastavi na sledeći. (Korisno za ubrzavanje sistem boot-a).

*Editujte ovaj niz uvek kada su novi sistem servisi instalirani, ako je njihovo startovanje tokom sistem boot-a poželjno.

 

Ovaj 'BSD-stil' (Free BSD) pokretanja (inicijalizovanja), je Arčov način postupanja s čim drugi postupaju sa različitim symlink-ovima u jedan /etc/init.d direktorijum.

 

=====O DAEMONIMA=====

Vi ne morate da vršite promene u [[daemons]] liniji u ovom momentu, ali korisno je da objasnimo šta su daemoni, jer nam trebaju kasnije u ovom uputstvu. 

''Daemon'' je program koji radi u pozadini, čekajući na događaje da se dogode i pružajući servise. Dobar primer je vebserver koji čeka na zahtev da isporuči  stranicu ili jedan SSH server koji čeka na nekoga ko pokušava da se uloguje. Dok su ovo potpuno funkcionalne aplikacije, postoje daemoni čiji rad nije toliko vidljiv. Primeri su daemoni koji vrše pisanje poruka u log fajl (npr. :cpufreq), i daemon koji vam pruža grafičko logovanje (npr. gdm, kdm). Svi ovi programi mogu biti dodati u daemon liniju i biće startovani kada sistem boot-uje. Korisni daemoni će biti prezentovani tokom ovog uputstva.

 

Istorijski posmatrano, termin ''daemon'' je stvoren od strane programera MIT projekta MAC. Oni su uzeli ime od ''Maxwell-ovog demona'', jednog imaginarnog stvorenja iz čuvenog eksperimenta misli koji konstantno radi u pozadini, sortirajući molekule. <code>UNIX</code> sistemi su nasledili ovu terminologiju i kreirali akronim '''d'''isk '''a'''nd '''e'''xecution '''mon'''itor.  

 

*<font color="blue">'''Tip:</font> Svi Arch daemoni obitavaju u /etc/rc.d/'''

 

=====/etc/fstab=====

'''fstab''' (za '''f'''ile '''s'''ystems '''tab'''le) je deo sistemske konfiguracije koji lista sve dostupne diskove i disk particije, i određuje kako će oni biti inicijalizovani ili inače sadržani u celokupan sistemski fajl sistem. '''/etc/fstab''' fajl je najčešće korišćen od strane '''mount''' komande. Mount komanda uzima fajl sistem na uređaju, i dodaje ga u glavnu sistem hijerarhiju koju vi vidite kada koristite vaš sistem. '''Mount''' je pozvan iz /etc/rc.sysinit, na oko 3/4 vremena tokom procesa inicijalizacije sistema, i čita /etc/fstab da odredi koje opcije bi trebale biti iskorišćene kada montira određene uređaje na tom mestu. Ako je opcija '''noauto''' dodata u fajl sistem u /etc/fstab, '''mount''' je neće montirati prilikom inicijalizacije sistema.

 

Jedan primer '''/etc/fstab''':

 # <file system>        <dir>        <type>        <options>                 <dump>    <pass>

 none                   /dev/pts     devpts               defaults                0         0

 none                   /dev/shm     tmpfs                defaults                0         0

 #/dev/cdrom            /media/cdrom   auto             ro,user,noauto,unhide     0         0

 #/dev/dvd              /media/dvd     auto                ro,user,noauto,unhide  0         0

 #/dev/fd0              /media/fl     auto                user,noauto             0         0

 /dev/disk/by-uuid/0ec-933.. /            jfs       defaults,noatime,nodiratime   0         1

 /dev/disk/by-uuid/7ef-223.. /home        jfs       defaults,noatime,nodiratime   0         2

 /dev/disk/by-uuid/530-1e-..  swap        swap         defaults                   0         0

 /dev/disk/by-uuid/4fe-110.. /var         reiserfs    defaults,noatime,notail     0         2 

{{Box Note | ''''''Noatime' i 'nodiratime' opcije mogu bezbedno biti dodate u / i /home u zavisnosti od vašeg određenog fajl sistem tipa za uvećanu brzinu, performanse, i efikasnost energije, za laptopove kao i za desktope. 'notail' onemogućava ReiserFS tailpacking funkciju, za dodatne peformanse po ceni malo manje efikasnosti upotrebe diska.'''''}}

 

* Prvo polje, '''<file system>''', opisuje blok uređaj ili udaljeni fajl sistem koji treba da bude montiran. Za uobičajena montiranja, ovo polje će sadržati link ka čvorištu blok uređaja (kao što je kreiran od strane mknoda koji je pozvan od strane udev-a na inicijalizaciji sistema) za uređaj koji će biti montiran; na primer, '/dev/cdrom' ili '/dev/sda1'. Umesto davanja uređaja eksplicitno, Arč instaler određuje fajl sistem koji će biti montiran od strane njegovog UUID po difoltu.

{{Box Note | Od 2008-04rc, Arč sada koristi UUID, ili univerzalno jedinstveni identifikator konvenciju za imenovanje, za dosledno mapiranje uređaja. Ovo je usled aktivnog razvoja u krenelu i udevu takođe, što može slučajnim izborom da promeni redosled učitavanja drajvera za kontrolere za skladištenje, noseći sa sobom paniku kernela i nemogućnost inicijalizacije sistema. Skoro svaka matična ploča ima nekoliko kontrolera (SATA i IDE na ploči), i zbog prethodno pomenutih razvojnih modernizacija, /dev/sda može postati /dev/sdb na sledećem restartu - stoga je dosledna konvencija za imenovanje uređaja od UUID-a usvojena zbog pouzdanosti. ''Ako nemate potrebu ili ne želite da koristite UUID, jednostavno promenite fstab da koristi bilo koju konvenciju za imenovanje.''  (Pogledajte [[Dosledno imenovanje blok uređaja| ovaj njiki članak]] za više informacija u vezi doslednog imenovanja blok uređaja.)}}

 ls -lF /dev/disk/by-uuid/

Će izlistati sve particije po uuid.

 

* Drugo polje, '''<dir>''', opisuje tačku za montiranje za fajl sistem. Za svap particije, ovo polje bi trebalo da bude opisano kao 'swap'; (Svap particije nisu zapravo montirane.)

 

* Treće polje, '''<type>''', opisuje tip fajl sistema. Linuks kernel podržava mnogo tipova fajl sistema. (Za fajl sisteme trenutno podržane od strane kernela, pogledajte /proc/filesystems). Unos 'swap' naznačuje fajl ili particiju da se koristi za zamenjivanje. Unos 'ignore' uzrokuje da linija bude igrnorisana. Ovo je korisno da pokaže disk particije koje su trenutno neupotrebljene. 

 

* Četvrto polje, '''<options>''', opisuje opcije za montiranje povezanih sa fajl sistemom. Formatirana je kao lista opcija razdvojena zarezima. Sadrži najmanje tip montiranja plus bilo koja dodatna opcija odgovarajuća za fajl sistem tip. Za dokumentaciju dostupnih opcija za non-nfs fajl sisteme, pogledajte mount(8).

 

* Peto polje, '''<dump>''',  se koristi za ove fajl sisteme sa dump(8) komandom da bi odredili koji fajl sistem je neophodno izbaciti. Dump je pomoćni program za backup. Ako peto polje nije prisutno, vraća se vrednost nula i dump će pretpostaviti da fajl sistem nije neophodno bekapovati. ''Imajte na umu da dump nije instaliran prema difoltu.''

 

* Šesto polje, '''<pass>''', se koristi od strane fsck(8) programa za određivanja redosleda kojim će provere fajl sistema biti obavljene u vreme inicijalzacije sistema. Root fajl sistem bi trebao da bude određen sa <pass> od 1, a ostali fajl sistemi bi trebali da imaju <pass> od 2 ili 0. Fajl sistemi u okviru diska će biti provereni redom, ali fajl sistemi na različitim diskovima će biti provereni u isto vreme da bi iskoristili paralelizam dostupan u hardveru. Ako šesto polje nije prisutno ili ako je nula, vrednost nula se vraća i fsck će pretpostaviti da fajl sistem ne treba da bude proveren.

 

*Ako planirate da koristite '''hal''' da bi automatski montirali medija uređaje poput DVD-ja, možda biste poželeli da komentirate cdrom i dvd unose u pripremi za '''hal''', koji će biti instaliran kasnije u ovom uputstvu.

 

 

 

Proširene informacije dostupne u [[Fstab]] wiki unos.

 

====='''[[Configuring mkinitcpio | /etc/mkinitcpio]].conf'''=====

Editovanje ovog podešavanja nije neophodno u ovom momentu; ova informacija je data radi objašnjenja.

 

Ovaj fajl vam dozvoljava da fino podešavate inicijalni ram fajl sistem (takođe često nazivan inicijalni ram disk ili "initrd") za vap sistem. initrd je gzip-ovan duplikat koji kernel čita tokom inicijalizacije sistema. Svrha initrd-a je da bootstrap-uje sistem do tačke gde on može da pristupi root fajl sistemu. To znači da on mora da učita module koji su neophodni za uređaje kao što su IDE, SCSI, ili SATA drajvove (ili USB-FW, ako inicijalizujete sistem sa USB-FW drajva). Kada je initrd učitao odgovarajuće module, ili ručno preko udev-a, on prosleđuje kontrolu Arč sistemu i vaš boot se nastavlja. Iz ovog razloga, initrd-u je neophodno da sadrži samo module koji su neophodni za pristup root fajl sistemu. On ne mora da sadrži svaki modul koji ćete ikada poželeti da koristite. Većina vaših svakodnevnih modula će biti učitani kasnije od strane udev-a, tokom init procesa.

 

'''mkinitcpio''' je sledeća generacija'''initramfs kreacije'''. On ima mnoge prednosti u odnosu na stari '''mkinitrd''' i '''mkinitramfs''' skripte.

 

* koristi '''klibc''' i '''kinit''' koji su razvijeni od strane Linuks kernel developera da bi obezbedili mali i lagan osnov (bazu) za rani korisnički prostor.

* Može da koristi '''udev''' za hardversku autodetekciju prilikom runtime-a, i na taj način vas spreči da imate tone bespotrebnih učitanih modula.

* Njegova hook-based init skripta je lako proširiva sa prilagođenim kukama (hooks), koje lako mogu biti uključene u pakmen paketima bez potrebe za modifikacijama samog mkinitcpio-a.

* On već podržava '''lvm2''', '''dm-crypt''' za oba legacy i luks toma, '''raid''', '''swsusp''' i '''suspend2''' nastavak i boot-ovanje sa '''usb mass storage''' uređaja.

* Mnogi alati mogu biti konfigurisani iz komandne linije kernela bez potrebe za ponovnom izgradnjom image-a.

* '''mkinitcpio''' skripta čini mogućim da image bude sadržan u kernel-u, i na taj način učini mogućim samodovoljni kernel image.

* Njegova fleksibilnost čini kompajliranje kernela bespotrebno u velikom broju slučajeva.

'''mkinitcpio''' je razvijen od strane Aaraon Griffin-a i Tobias Powalowski-ja sa malo pomoći od zajednice.

 

===== /etc/modprobe.conf=====

Nije neophodno da konfigurišete ovaj fajl u ovom trenutku.

 

* '''modprobe.conf''' se može upotrebiti za podešavanje specijalnih konfiguracijskih opcija za kernel module.

 

=====/etc/resolv.conf (for Static IP)=====

''resolver'' je set rutina u C biblioteci koji omogućava pristup internet domain name sistemu (DNS). Jedna od glavnih funkcija DNS-a je da prevede domain imena u IP adrese, da učini Web prijateljskijim mestom. Resolver konfiguracioni fajl, ili /etc/resolv.conf, sadrži informacije koje su čitane od strane resolver rutina prvi put kada su probuđene od strane procesa.

*''Ako koristite DHCP, možete bezbedno da ignorišete ovaj fajl, jer će po default-u biti dinamički kreiran i uništen od strane dhcpcd daemon-a. Vi možete da promenite ovo default ponašanje ako želite. (Pogledajte [http://wiki.archlinux.org/index.php/Network#For_DHCP_IP Network]]).''

 

Ako koristite statičku IP adresu, podesite vaše DNS servere u /etc/resolv.conf (nameserve <ip-adress>). Možete imati koliko god želite.

Jedan primer, koristeći OpenDNS:

 nameserver 208.67.222.222

 nameserver 208.67.220.220

 

Ako koristite ruter, verovatno ćete hteti da definišete DNS servere na samom ruteru, i prosto pokažete na njega iz vašeg '''/etc/resolv.conf''', koristeći IP adresu vašeg rutera (koji je isto vaš gateway iz '''/etc/rc.conf'''), primer: 

  nameserver 192.168.1.1

Ako koristite '''DHCP''', možete takođe da definišete vaše DNS servere u ruteru, ili dozvolite automatsko dodeljivanje od strane vašeg ISP-a (internet service provajdera), ako je vaš ISP toliko opremljen.

 

=====/etc/hosts=====

 

Ovaj fajl se odnosi na IP adrese sa imenima hostova i alias-ovima, jedna linija po IP adresi. Za svakog hosta jedna linija bi trebala da postoji sa sledećim informacijama:

 <IP-address> <hostname> [aliases...]

Dodajte vaš ''hostname'', koji mora biti isti kao onaj definisan u /etc/rc.conf, kao alias, tako da izgleda ovako:

 127.0.0.1   localhost.localdomain   localhost '''''yourhostname'''''

{{Box Note |''Ovaj format, '''uključujući 'localhost' i vaš host name''', je neophodan za programsku kompatibilnost! Greške u ovom unosu mogu da prouzrokuju siromašne performanse mreže i/ili sporo otvaranje određenih programa, ili da ne rade uopšte. Ovo je uobičajena greška za početnike.''}}

 

Ako koristite statičku IP adresu, dodajte drugu liniju koristeći sintaksu: <static-IP> <hostname.domainname.org>   <hostname> , primer:

 192.168.1.100 '''''yourhostname'''''.domain.org  '''''yourhostname'''''

 

*<font color="blue">'''TIP''':</font> Takođe možete da koristite /etc/hosts alias-e za hostove u vašoj mreži, i/ili na Web-u, primer:

 64.233.169.103   www.google.com   g

 192.168.1.90   media

 192.168.1.88   data

Gornji primer bi vam dozvolio da pristupite googl-u jednostavnim ukucavanjem slova 'g' u vaš browser, i pristup serveru za mediju i podatke u vašoj mreži sa imenom i bez potrebe za kucanjem njihove odgovarajuće IP adrese.

 

=====/etc/hosts.deny i /etc/hosts.allow=====

Izmenite ova podešavanja u skladu sa vašim potrebama ako planirate da koristite [[SSH|ssh]] daemon. Default podešavanja će odbiti sve dolazeće konekcije, ne samo ssh konekcije. Editujte vaš ''/etc/hosts.allow ''' fajl i dodajte odgovarajuće parametre:

 

* dozvolite da se svi konektuju na vas

 sshd: ALL

 

* ograničite na određenu ip adresu

 sshd: 192.168.0.1

 

* ILI ograničite na raspon IP adresa

 sshd: 10.0.0.0/255.255.255.0

 

Ako ne planirate da koristite [[SSH|ssh]] daemon, ostavite ovaj fajl na default podešavanjima, (prazan), za dodatnu sigurnost.

 

=====/etc/locale.gen=====

 

'''/usr/sbin/locale-gen''' komanda čita iz '''/etc/locale.gen''' da generiše odgovarajuće lokalitete (locales). Oni onda mogu biti korišćeni od strane '''glibc''' i bilo kog drugog locale-aware programa ili biblioteke za renderovanje "naročitog" teksta, ispravno prikazivanje regionalnih monetarnih vrednosti, formata vremena i datuma, alfabetičkih načina ponašanja, i ostalih standarda vezanih za lokalitet. Mogućnost za podešavanje defult lokaliteta je velika privilegija korišćenja <code>UNIX</code>-olikog operativnog sistema.

 

Po default-u /etc/locale.gen je jedan prazan fajl sa dokumentacijom pod komentarima. Nakon što je editovan, fajl ostaje nedodirljiv. '''locale-gen''' se izvršava na svakom '''glibc''' upgrade-u, generišući sve lokalitete specifične u /etc/locale.gen.

Izaberite lokalitete ako vam trebaju (uklonite # ispred linija ako želite), primer:

 en_US ISO-8859-1

 en_US.UTF-8

 

Instaler će sada izvršavati locale-gen skriptu, koja će generisati lokalitete koje ste vi odredili. Vi možete da izmenite vaš lokalitet u budućnosti editujući /etc/locale.gen i zatim 'locale-gen' kao root.

 

{{Box Note |'''''Ako ne uspete da izaberete vaš lokalitet, to će vas odvesti u "The current locale is invalid..." grešku. Ovo je, valjda, načešća greška koju čine novi Arč korisnici, i takođe vodi do načešće postavljanih pitanja na forumu.'''''}}

 

=====Root password (Root šifra)=====

Konačno, podesite root šifru i obavezno je zapamtite. Vratite se u glavni meni i nastavite sa instalacijom bootloader-a.

 

=====Pacman-Mirror (Pakmen-Miror)=====

Izaberite miror repozitorijum za '''pakmen'''.

*''archlinux.org je zagušen, ograničen sa skidanjem na 50KB/s'' 

 

Vratite se na glavni meni.

 

===Install Bootloader (Instalacija Bootloader-a)===

Jer nemamo drugi operativni sistem u našem primeru, trebaće nam bootloader. [http://www.gnu.org/software/grub/ GNU GRUB] je preporučljivi bootloader. Alternativno, možete izabrati [http://lilo.go.dyndns.org/ LILO]. 

====GRUB====

Obezbeđena '''GRUB''' podešavanja ('''/boot/grub/menu.lst''') bi trebala da budu dovoljna, ali proverite njegov sadržaj da bi se uverili u tačnost. Možda želite da promenite rezoluciju konzole tako što ćete dodati vga=<number> kernel argument koji će odgovarati vašoj željenoj rezoluciji konzole. (Tabela rezolucija i odgovarajućih brojeva se nalazi u menu.lst.)

 

Primer: 

 title  Arch Linux (Main)

 root   (hd0,0) 

 kernel /boot/vmlinuz26 root=/dev/disk/by-uuid/0ec1-9339.. ro vga=773

 initrd /boot/kernel26.img

{{Box Note | ''Linuks kernel, 'vmlinuz', je imenovan tako jer je uvezao '''v'''irtual '''m'''emory mogućnost rano u svom razvoju. '''z''' se označava zipovan (kompresovan) image.''}}

 

Objašnjenje:

 

Linija 1: '''title''': Opcija u meniju. "Arch Linux (Main)" će biti ispisan na ekranu kao meni opcija.

 

Linija 2: '''root''': '''GRUB''''-ov root; uređaj i particija gde se kernel (/boot) nalazi, prema sistem BIOS-u. (Preciznije, gde se GRUB stage2 fajl nalazi). '''NE neophodno kao root''' (/) fajl sistem, jer oni mogu da se nalaze na različitim particijama. GRUB-ova šema za brojanje počinje od 0, i koristi hd''x,x'' format bez obzira da li je uređaj IDE ili SATA. Šema za brojanje je zatvorena u zagradama.

 

Primer pokazuje da je /boot na prvoj particiji prvog uređaja, prema BIOS-u, ili, (hd0,0).

 

Linija 3: '''kernel''': Ova linija određuje:

 

* Stazu i ime fajla kernela '''''relativno u odnosu na root GRUB-a'''''.

U ovom primeru, /boot je prosto direktorijum koji se nalazi na istoj particiji kao / i '''vmlinuz26''' je ime fajla kernela ;'''/boot/vmlinuz26'''. ''Ako bi /boot bio na zasebnoj particiji, staza i ime fajla bi bila prosto '''/vmlinuz26''', i bila relativna u odnosu na '''GRUB'''-ov root.'' 

 

* root= argument određuje particiju koja sadrži root (/) direktorijum u boot-ovanom sistemu, (još preciznije, particije koja sadrži '''/sbin/init'''), ''prema UUID brojčanoj šemi'' od 2008-04rc, koji koristi /dev/disk/by-uuid/xxxx-xxxx-xxxx format. 

 

*Jednostavan način za razlikovanje 2 pojave 'root'-a u /boot/grub/menu.lst je da se zapamti da prva root izjava ''informiše GRUB gde se kernel nalazi'', dok drugi root= kernel argument ''govori kernelu gde se root fajl sistem (/) nalazi''.

 

* Kernel opcije. 

 

U našem primeru, '''ro''' mount-uje fajl sistem kao read only tokom startovanja, i '''"vga=773"''' argument će dati frejm bufer sa 256 boja.

 

Linija 4: '''initrd''': (Za inicijalni RAM disk) Staza i ime fajla inicijalnog RAM fajl sistema '''relativnog u odnosu na GRUB''''-ov root. Opet, u primeru, /boot je prosto direktorijum koji se nalazi na istoj particiji kao / i '''kernel26.img''' je ime fajla od initrd-a; '''/boot/kernel26.img'''. ''Ako bi /boot bio na zasebnoj particiji, staza i ime fajla bi prosto bili '''/kernel26.img''', i bili bi relativni u odnosu na '''GRUB'''-ov root.'' 

 

Instalirajte '''GRUB''' boot loader na master boot rekord, (sda u našem primeru).

 

===Reboot===

 

To je to; Podesili ste i instalirali vaš Arč Linuks osnovni sistem. Izađite iz instalera i restartujte:

 

 # reboot

(Uklonite instalacioni CD)

 

Vaš novi Arč Linuks sistem će boot-ovati i završiti login prompt-om (možda ćete poželeti da promenite boot redosled u vašem '''BIOS'''-u nazad na boot-ovanje sa vašeg hard diska).

 

'''Čestitamo i dobrodošli u vaš novi, Arč Linuks osnovni sistem!'''

 

Vaš novi Arč Linuks osnovni sistem je sada funkcionalno GNU/Linux okruženje spremno za prilagođavanje. Odavde, vi možete izgraditi ovaj elegantni skup alata u šta god vi poželite ili zatrebate za vaše namene. 

 

Ulogujte se sa root nalogom. Podesićemo pakmen i update-ovati sistem kao root, onda ćemo dodati normalnog korisnika.

{{Box Note |Virtualne konzole od 1-6 su dostupne.}}

 

===Podešavanje mreže (ako je neophodno)===

*''Ovaj odeljak će vam asistirati u podešavanju uobičajenih tipova mreža, ako podešavanja vaše mreže ne funkcionišu kako treba.''

 

Ako ste podesili vaš sistem na ispravan način, vi biste trebali da imate mrežu koja radi. Probajte da ping-ujete www.google.com da proverite.

 # ping -c 3 www.google.com

 

''Ako ste uspešno uspostavili konekciju, nastavite sa '''[[#Update, Sync and Upgrade the system with pacman|Update-ovanje, Sinhronizovanje i Upgrade-ovanje sistema sa pakmenom]]'''.''

 

Ako, nakon pokušaja ping-ovanja www.google.com, dobijete "unknown host" grešku, možete zaključiti vaša mreža nije ispravno podešena. Bilo bi poželjno da još jednom proverite sledeće fajlove da li su dobro podešeni:

 

'''/etc/rc.conf''' # Konkretno, proverite vaš HOSTNAME= i NETWORKING deo za greške u kucanju i greške uopšte.

 

'''/etc/hosts'''   # Proverite format. (Pogledajte gore.)

 

'''/etc/resolv.conf''' # Ako koristite statičku IP adresu. Ako koristite DHCP, ovaj fajl će biti dinamički kreiran i uništavan po default-u, ali može biti menjan prema vašim potrebama. (Pogledajte [[Network]].)

 

Napredne instrukcije za podešavanje mreže možete naći u [[Network]] članku.

 

====Wired LAN (Local Area Network umrežena kablovima)====

 

Proverite svoju mrežu sa 

 # ifconfig -a

Sva sučelja bit će navedena. Trebali biste videti stavku za eth0 ili eth1 možda. 

*'''Static IP'''

 

AKo je neophodno, možete podesiti novu statičku IP adresu sa:

 # ifconfig eth0 <ip address> netmask <netmask> up 

i default gatewaz sa

 # route add default gw <ip address of the gateway>

Proverite da /etc/resolv.conf sadrži vaš DNS server i dodajte ga ukoliko nedostaje.

Proverite vašu mrežu ponovo sa ping www.google.com. Ako sve radi sada, podesite /etc/rc.conf kao što je opisano gore za statičku IP adresu.

*'''DHCP'''

Ako imate DHCP server/router u vašoj mreži probajte:

 # dhcpcd eth0

Ako radi, podesite /etc/rc.conf kako je opisano gore, za dinamičku IP adresu.

 

====Bežična Mreža====

* Uverite se da imate instalirane drajver i da vam je učitan modul za bežičnu karticu sa ovom komandom:

 # iwconfig

* Podignite modul sa  <code>ifconfig <interface> up</code>. e.g.:

 # ifconfig ath0 up

* Skeniranje za pristupne tačke:

 # iwlist ath0 scan | less

* Odredite id od wireless mreže sa <code>iwconfig <interface> essid <youressid></code>. Ili, ako koristite WEP; <code>iwconfig <interface> essid <youressid> key <yourwepkey></code>, primer:

 # iwconfig ath0 essid linksys key 0241baf34c

* Podnesite zahtev za IP adresu sa <code>dhcpcd <interface></code>. primer:

 # dhcpcd ath0

* Uverite se da možete da rutirate:

 $ ping -c 3 www.google.com

Gotovo.

 

Detaljno uputstvo za podešavanje: [[Wireless Setup]]

 

====Analog Modem (Analogni Modem)====

Da biste bili u mogućnosti da koristite Hayes-kompatibilni, eksterni, analogni modem, treba vam najmanje ppp paket instaliran. Modifikujte fajl /etc/ppp/options prema vašim potrebama i u skladu sa man pppd (manual pppd). Neophodno je da definišete chat skriptu da biste obezbedili username i password ISP-u nakon što je početna konekcija uspostavljena. Man (manual) stranice za pppd i chat imaju primere koje bi trebale da budu dovoljne da pokrenete konekciju ako ste ili iskusni, ili, pak dovoljno tvrdoglavi. Sa udev-om, vaši serijski portovi obično su /dev/tts/0 i /dev/tts/1.

Tip: Pročitajte [[Dialup without a dialer HOWTO]].

 

Umesto vođenja slavne bitke sa čistim pppd-om, vi se možete odlučiti da instalirate wvdial ili sličnu alatku da olakšate proces podešavanja. U slučaju da koristita takozvani WinModem, koji je u osnovi PCI plugin karta koja radi kao interni analogni modem, trebali biste da se počastite prostranim informacijama dostupnim na [http://www.linmodems.org/ LinModem] home stranici.

 

====ISDN====

 

Podešavanje ISDN-a se čini u tri koraka:

# Instalacija i podešavanje hardvera

# Instalacija i podešavanje ISDN pomoćnih programa

# Dodavanje podešavanja za vašeg ISP-a

 

Tekući Arč kerneli sadrže neophodne module za ISDN, što znači da nećete morati da rekompajlirate kernel ukoliko ne nameravate da koristite neuobičajeni ISDN hardver. Nakon fizičke instalacije vaše ISDN karte u vašu mašinu ili priključenja na USB ISDN-Box, možete da probate da učitate module sa modprobe komandom. Skoro sve pasivne ISDN PCI karte su podržane od strane hisax modula, koji zahteva dva parametra: tip i protokol. Morate da podesite protokol na '1' ako vaša zemlja koristi 1TR6 standard, '2' ako koristi EuroISDN (EDSS1), '3' ako ste nakačeni na takozvani leased-line bez D-kanala, i '4' za US NI1.

 

Detalji za sve sva ta podešavanja i kako da ih podesite su sadržana u kernel dokumentaciji, u isdn direktorijumu, i dostupni su online. Type parametar zavisi od vaše karte; lista svih mogućih tipova može biti pronađena u README.HiSax kernel dokumentaciji. Izaberite vašu kartu i učitajte module sa odgovarajućim opcijama, kao naprimer:

 

 # modprobe hisax type=18 protocol=2

 

Ova komanda će učitati hisax modul za moju ELSA Quickstep 1000PCI, koja se koristi u Nemačkoj sa EDSS1 protokolom. Trebalo bi da možete da nađete korisni debuging izlaz u /var/log/everything.log fajlu, u kome bi trebalo da vidite vašu kartu u pripremi za akciju. Molim vas obratite pažnju da ćete verovatno trebati da učitate neke USB module pre nego što budete u mogućnosti da radite sa spoljašnjim USB ISDN adapterom.

 

Nakon što ste potvrdili da vaša karta radi sa određenim podešavanjima, možete dodati modul opcije u /etc/modprobe.conf:

 

 alias ippp0 hisax

 options hisax type=18 protocol=2

 

Alternativno, možete dodati samo options liniju ovde, i dodati hisax u vaš MODULES niz u rc.conf fajlu (/etc/rc.conf). To je vaš izbor, zaista, ali ovaj primer ima prednost da modul neće biti učitan dok zaista ne bude neophodan.

 

Nakon toga, trebalo bi da imate hardver koji radi i koji je podržan. Sada vam trebaju osnovni pomoćni programi da biste ga i koristili!

 

Instalirajte isdn4k-utils paket i čitajte man stranice do isdnctrl; to će vam omogućiti da startujete. Dalje u man stranicama će te naći objašnjenja kako da kreirate konfiguracioni fajl koji može biti tumačen od strane isdnctrl-a, kao i neke korisne primere za podešavanje. Nemojte da zaboravite da dodate SPID u vaša MSN podešavanja odvojena sa kolonom, ako koristite US NI1.

 

Nakon što ste podesili ISDN kartu sa isdnctrl pomoćnim programom, trebalo bi da možete da pozovete mašinu koju ste specificirali sa PHONE_OUT parametrom, ali sa greškom za username i password autentifikaciju.Da biste omogućili povezivanje dodajte username i password u /etc/ppp/pap-secrets ili /etc/ppp/chap-secrets kao što biste konfigurisali normalni analogni PPP link, u zavisnosti od toga koji protokol vaš ISP koristi za autentifikaciju. Ako ste u nedoumici, stavite vaše podatke u oba fajla.

 

Ako ste sve podesili ispravno, trebalo bi da ste u mogućnosti da uspostavite dial-up konekciju sa:

 # isdnctrl dial ippp0

kao root. Ako imate bilo kakve probleme, setite se da proverite log fajlove!

 

====DSL (PPPoE)====

 

Ove instrukcije se odnose na vas samo i treba da konfigurišete internet koji koristite od vašeg ISP.Netreba ništa definisat samo da unesete podrazumevani gateway ako koristite zaseban ruter ili nešto da uradi posao.

 

Pre nego što možete koristiti vaš DSL priključak online, morat ćete fizički instalirati mrežnu karticu koja je trebala biti priključena na DSL-modem u Vašem računaru. Nakon dodavanja Vaše nove installirane mrežne karte u modules.conf/modprobe.conf ili MODULES array, treba da installirate rp-pppoe paket i pokrenite pppoe-setup skriptu za konfiguriranje veze. Nakon što ste upisali sve podatke, možete se konektovat ili diskonektovat sa:

 

 # /etc/rc.d/adsl start

 

i

 

 # /etc/rc.d/adsl stop

 

Odnosno, podešavanje je obično lako i ide pravolinijskim tokom, ali slobodno čitajte man stranice za savete. Ako želite da automatski 'dial in' na boot-ovanju, dodajte adsl u vaš DAEMONS niz (/etc/rc.conf) fajl.

 

===Update, Sync and Upgrade the system with [[pacman]]===

Sada ćemo update-ovati sistem sa pakmenom [[pacman]]. 

 

====Šta je pakmen ?====

[[Pacman|Pakmen]] je '''pac'''kage '''man'''ager (Paket menadžer) Arč Linuksa. Pakmen je napisan u ''C'' programskom jeziku i dizajniran je od temelja da bude lagan sa vrlo skromnim otiskom u memoriji (zauzima malo memorije), brz, jednostavan, i prilagodljiv. On upravlja ceo paket sistem i obavlja instalacije, uklanjanje, downgrade-ovanje paketa (preko keša), rukovodi ručno kompajliranim paketima, automatski rešava zavisnosti, izvršava lokalna i udaljena pretraživanja i još mnogo toga. Arč koristi .tar.gz paket format, koji dodatno unapređuje brzinu pakmena; Gzip-ovani tarball-ovi, iako malo veći, se dekompresuju nekoliko puta brže od Bzip-ovanih ekvivalenata, i usled toga se instaliraju daleko brže.

 

Koristićemo pakmen da download-ujemo softver pakete sa udaljenih repozitorijuma i instaliramo ih na sistem.

 

Pakmen je najvažnija alatka u vašem Arč Linuks skupu alata pomoću koga gradite osnovni sistem u šta zaželite.

 

====Configuring pacman (Podešavanje pakmena)====

 

=====Paket repozitorijumi i /etc/pacman.conf=====

Arč trenutno pruža sledećih 4 repozitorijuma koji su lako dostupni preko pakmena:

 

'''[core]'''

 

Jednostavan princip iza [core]-a je da obezbedi samo po jedan od svakog neophodnog alata za osnovni Arč Linuks sistem; GNU toolchain, Linuks kernel, jedan editor, jedan browser za komandnu liniju, itd... (Postoji par izuzetaka za ovo. Na primer, i vi i nano su obezbeđeni, pružajući korisniku da bira jedan ili oba.) Sadrži sve pakete koji moraju da budu u savršenom radnom stanju da bi obezbedili vašem sistemu kontinualan rad. Ovo su apsolutno kritični sistemski paketi. Održavaju developer-i.

 

*''Core instalacioni medij jednostavno sadrži jednu instalacionu skriptu, i snapshot kor repozitorijuma u vreme objavljivanja.''

 

'''[extra]'''

 

[Extra] repozitorijum sadrži sve Arč pakete koji nisu, sami po sebi, neophodni za osnovni Arč sistem, ali doprinose stvaranju potpuno funkcionalnog okruženja. '''X''', KDE, i Apache, naprimer, se mogu naći ovde. Održavaju developer-i.

 

'''[testing]'''

 

[Testing] repozitorijum sadrži pakete koji su kandidati za [core] ili [extra] repozitorijume. Novi paketi idu u [testing] ukoliko:

* se očekuje da slome nešto prilikom update-a i neophodno je da prvo budu testirani

* zahtevaju da drugi paketi budu ponovo napravljeni. U ovom slučaju, svi paketi koji moraju da budu ponovo napravljeni se stavljaju u [testing] prvo, a kada se svi paketi ponovo naprave, oni se vraćaju nazad u druge repozitorijume. Održavaju developer-i.

 

[testing] je jedini repozitorijum koji može da ima sudare imena sa bilo kojim oficijalnim repozitorijumom.

 

<font color="blue">*Ako je omogućen, [testing] mora biti prvi repozitorijum u listi u ''pacman.conf'' fajlu.</font>

 

<font color="red">'''UPOZORENJE''': '''''Vaš sistem može doživeti pad ako izvršite update sa omogućenim [testing] repozitorijumom. Samo iskusni koristnici bi trebli da ga koriste.'''''</font>

 

'''[community]'''

 

[Community] repozitorijum održavaju ''Trusted Users (TUs) (Korisnici od poverenja)'' i deo je ''Arch User Repository (Arč korisničkog repozitorijuma) ([[AUR]])''. Sadrži binarne pakete iz ''AUR''-a koji imaju dovoljno glasova i koji su usvojeni od strane ''TU'' (korisnika od poverenja). Kao svi repozitorijumi izlistani gore, [community]-ju se lako može pristupiti sa pakmenom.

 

'''[[AUR]]''' takođe sadrži '''unsupported''' (nepodržanu) granu, kojoj se ne može direktno pristupiti pakmenom. [unsupported] (nepodrzana grana) sadrži više od osam hiljada PKGBUILD skripti za izgradnju paketa iz source-a, koji mogu biti nedostupni preko ostalih repozitorijuma.

 

<nowiki>*</nowiki> '''''[[AUR Helpers]] (AUR pomoćnici)''''' vam mogu pomoći da na bezbolan način pristupite AUR-u.

 

'''/etc/pacman.conf'''

 

Pakmen će pokušati da čita /etc/pacman.conf svaki put prilikom njegovog pokretanja. Ovaj konfiguracioni fajl je podeljen na odeljke, ili repozitorijume. Svaki odeljak definiše paket [[Official Repositories|repozitorijum]] koji pakmen može da koristi kada traži pakete. Izuzetak za ovo je odeljak za opcije, koji definiše globalne opcije.

 # nano /etc/pacman.conf

Primer:

 #

 # /etc/pacman.conf

 #

 # See the pacman.conf(5) manpage for option and repository directives

 

 #

 # GENERAL OPTIONS

 #

 [options]

 # The following paths are commented out with their default values listed.

 # If you wish to use different paths, uncomment and update the paths.

 #RootDir     = /

 #DBPath      = /var/lib/pacman/

 #CacheDir    = /var/cache/pacman/pkg/

 #LogFile     = /var/log/pacman.log

 HoldPkg     = pacman glibc

 # If upgrades are available for these packages they will be asked for first

 SyncFirst   = pacman

 #XferCommand = /usr/bin/wget --passive-ftp -c -O %o %u

 #XferCommand = /usr/bin/curl %u > %o

 

 # Pacman won't upgrade packages listed in IgnorePkg and members of IgnoreGroup

 #IgnorePkg   =

 #IgnoreGroup =

 

 #NoUpgrade   =

 #NoExtract   =

 

 # Misc options (all disabled by default)

 #NoPassiveFtp

 #UseSyslog

 #ShowSize

 #UseDelta

 #TotalDownload

 ILoveCandy

 #

 # REPOSITORIES

 #   - can be defined here or included from another file

 #   - pacman will search repositories in the order defined here

 #   - local/custom mirrors can be added here or in separate files

 #   - repositories listed first will take precedence when packages

 #     have identical names, regardless of version number

 #   - URLs will have $repo replaced by the name of the current repo

 #

 # Repository entries are of the format:

 #       [repo-name]

 #       Server = ServerName

 #       Include = IncludePath

 #

 # The header [repo-name] is crucial - it must be present and

 # uncommented to enable the repo.

 # 

 

 # Testing is disabled by default.  To enable, uncomment the following

 # two lines.  You can add preferred servers immediately after the header,

 # and they will be used before the default mirrors.

 #[testing]

 #Include = /etc/pacman.d/mirrorlist

 

 [core]

 # Add your preferred servers here, they will be used first

 Include = /etc/pacman.d/mirrorlist

 

 [extra]

 # Add your preferred servers here, they will be used first

 Include = /etc/pacman.d/mirrorlist 

 

 [community]

 # Add your preferred servers here, they will be used first

 Include = /etc/pacman.d/mirrorlist

 

 # An example of a custom package repository.  See the pacman manpage for

 # tips on creating your own repositories.

 #[custom]

 #Server = file:///home/custompkgs

 

Odobrite sve željene repozitorijume (uklonite # ispred 'Include =' i '[repository]' linija).

 

 

*'''''Kada birate repozitorijume, obavezno dekomentirajte oba, naslovnu liniju repozitorijuma u zagradama kao i 'Include =' linije. Ako to ne učinite na ispravan način će rezultirati da selektovan repozitorijum bude izostavljen! Ovo je veoma česta greška.'' '''

 

=====/etc/pacman.d/mirrorlist=====

Brži mirori će drastično unaprediti performanse pakmena, i vaše celokupno Arč Linuks iskustvo i doživljaj.

 

Editujte /etc/pacman.d/mirrorlist:

 # nano /etc/pacman.d/mirrorlist

Uklonite sve mirore koji nisu na vašem kontinentu, ili su ekstremno udaljeni. (Koristeći nano, možete upotrebiti CTRL-K da isečete svaku neželjenu liniju).

 

Editujte /etc/pacman.d/mirrorlist stavljajući najbolji miror na vrh liste. (Podsetimo se da je archlinux.org zagušen na 50 KB/s). Ako koristite nano, možete da isečete liniju sa CTRL-K i zalepite sa CTRL-U.

 

Nakon promena mirora, izvršite sledeću komandu:

 # pacman -Syy

Dodavanje dva --refresh ili -y flag-ova forsira osvežavanje svih lista paketa čak i ako su smatrani od strane pakmena za up to date (sveže) pakete. Izvršavanjem pacman -Syy ''Kad god je promenjen miror'', je dobra praksa i na taj način ćete izbeći moguće glavobolje.

 

=====Ignoring packages (Ignorisanje paketa)=====

Kada izvršite komandu "pacman -Syu", vaš ceo sistem će biti update-ovan. Moguće je da želite da sprečite neki paket da bude upgrade-ovan. Jedan primer bi bio kernel (kernel26) ili paket za koji update može izazvati probleme za vaš sistem. U ovom slučaju, imate dve opcije; naznačite paketee koje želite da preskočite u pakmen komandnoj liniji koristeći --ignore svič (pacman -S --help za više detalja) ili trajno naznačite pakete koje želite da preskočite u vašem /etc/pacman.conf fajlu:

 

 IgnorePkg = kernel26

Tipičan način način upotrebe Arča je da koristite pakmen za instaliranje svih neophodnih programa, a ukoliko neki paket nije dostupan možete da izgradite vaš sopstveni paket koristeći [[ABS]]. Mnoge skripte paketa koje su napravili korisnici svojim doprinosom su takođe dostupni u [[AUR]]-u. 

 

Očekuje se da ćete održavati vaš sistem aktuelnim (up to date) sa pakmenom, pacman -Syu, pre nego da selektivno upgrade-ujete (unapređujete) pakete. Možete odstupati od ovog tipičnog načina upotrebe ako želite; ali budite upozoreni da postoje veće šanse da svari neće raditi kao što ste nameravali i da može doći do sloma u sistemu. Veliki deo pritužbi nastaje usled selektivnog upgrade-ovanja, neuobičajenog kompajliranja ili nepravilne instalacije softvera. Upotreba '''IgnorePkg''' u /etc/pacman.conf je usled toga obeshrabljena i trebala bi biti koršćena sporadično, ako znate šta radite.

 

=====Ignoring Configuration Files (Ignorisanje konfiguracionih fajlova)=====

U istom stilu, moguće je "zaštititi" vaše konfiguracione/sistemske fajlove od prepisivanja tokom "pacman -Su" tako što ćete upotrebiti sledeću opciju u /etc/pacman.conf:

 

 NoUpgrade = etc/lilo.conf boot/grub/menu.lst

 

===Nadogradnja sistema===

Sada ste spremni da nadogradite sistem. pre nadogradenje pogledajte vesti u vezi paketa [http://www.archlinux.org/news/ vesti] (i opciono [http://archlinux.org/pipermail/arch-announce/ mail lista]).  Dobro je pogledat ove linkove jer ako ima problema pri nadogradnji paketa ovde developeri objavljuju infomacije šta je potrebno uraditi. 

 

Osvežavanje riznice i nadogranja sistema:

 # pacman -Syu

a možete i ovo da koristite:

 # pacman --sync --refresh --sysupgrade

 

Pakmen će sada download-ovati svežu kopiju master paket liste sa servera definisanih u pacman.conf fajlu i izvršiti dostupne upgrade-ove. (Možda ćete biti upozoreni da upgrade-ujete pakmen u ovom momoentu. Iako jeste, recite yes, a zatim ponovo izdajte komandu pacman -Syu kada završi.)

Restartujte ako je došlo do upgrade-a kernela.

{{Box Note|'''''Povremeno, konfiguracione promene mogu prouzrokovati potrebu za akcijom korisnika tokom upgrade-ovanja; pročitajte pakmen izlaz u terminalu/konzoli za prikladne informacije.'''''}}

Ako poruke izlaze suviše brzo za čitanje, možete ih kasnije pogledati u /var/log/pacman.log.

 

=====The beauty of the Arch rolling release model (Lepota Arč modela kotrljajućeg izdanja)=====

Imajte na umu da je Arč distribucija '''kotrljajućeg izdanja'''. To znači da nikad ne postoji razlog za reinstalaciju ili vršenje detaljne reizgradnje sistema da bi unepredili sistem u najnoviju verziju. Jednostavnim izdavanjem komande '''pacman -Syu''', periodično, održavate vaš ceo sistem up-to-date (aktuelnim) i na takozvanoj "bleeding edge" (bleeding oštrici). periodically keeps your entire system up-to-date and on the bleeding edge. Na kraju ovok upgrade-a, vaš sistem je u potpunosti aktuelan.

Restartujte ukoliko je došlo do upgrade-a kernela.

 

====Get familiar with pacman (Upoznajte se sa pakmenom)====

Pakmen je najbolji drugar Arč korisnika. Vrlo je preporučljivo da studirate i učite kako da koristite pakmen alatku. Probajte:

 man pacman

Proverite donji deo ovok članka, i pogledajte [[pacman | pakmen]] wiki unose u vaše slobodno vreme.

 

===Add a user and setup groups (Dodavanje korisnika i podešavanje grupa)===

<code>UNIX</code> je višekorisničko okruženje. Ne bi trebali da obavljate vaš svakodnevni rad koristeći root nalog. To je više nego siromašna praksa; do je opasno. Root je za administrativne poslove. Umesto toga, dodajte normalni, ne-root korisnički nalog koristeći <code>/usr/sbin/useradd</code> program:

 # useradd -m -G [groups] -s [login_shell] [username] 

* '''-m''' Kreira home direktorijum za korisnika kao /home/'''korisničko ime'''. U home direktorijumu, korisnik može da vrši pisanje fajlova, brisanje istih, instalira programe, itd... Korisnički home direktorijumi će sadržati njihove podatke i lične konfiguracione fajlove, takozvane 'tačka-fajlove' (njihovim imenima prethodi tačka), koji su 'skriveni'. (Da vidite tačka fajlove, omogućite odgovarajuću opciju u vašem fajl menadžeru ili izvršite ls sa -a opcijom.) Ako postoji konflikt između ''user'' (pod /home/username) i ''globalnih'' konfiguracionih fajlova, (obično pod /etc/) podešavanja u ''user'' fajlu će prevladati. Tačka fajlovi koji će najverovatnije biti menjani od strane krajnjeg korisnika su .xinitrc i .bashrc fajlovi. To su fajlovi koji se odnose na xinit i Bash. Oni omogućavaju korisniku mogućnost da menjaju window menadžer koji se startuje po prijavljivanju i takođe alias-e, komande specifične za korisnika i varijable okruženja. Kada je kreiran korisnik, njegovi tačka fajlovi će biti uzeti iz /etc/skel direktorijuma gde se nalaze sistemski uzorci fajlova.

* '''-G'''  Lista dopunskih grupa kojih je korisnik takođe član. ''Svaka grupa je odvojena od sledeće zarezom, bez praznih mesta između''. Po default-u, korisnik pripada samo inicijalnoj grupi (users).

* '''-s''' Ime korisničkog shell-a za logovanje. Ostavljanje ovog polja praznog će rezultirati biranjem default shell-a od strane sistema.

Korisne grupe za vašeg neroot korisnika:

*'''audio''' - za poslove vezane za zvučnu kartu i softver vezan sa tim

*'''floppy''' - za pristup flopiju ukoliko postoji

*'''lp''' - za upravljanje poslovima štampanja

*'''optical''' - za upravljanje poslovima vezanih za optičke uređaje

*'''storage''' - za upravljanje uređajima za čuvanje podataka

*'''video''' - za video poslove i 3d akceleraciju

*'''wheel''' - za upotrebu sudo/su komandi

*'''power''' - za upotrebu w/ power opcija (ie. shutdown w/ off button) 

Tipičan primer, dodavanje korisnika pod imenom "archie" uz specificiranje bash-a kao login shell-a:

 # useradd -m -G users,audio,lp,optical,storage,video,wheel,power -s /bin/bash archie

Sledeće, dodaj šifru za vašeg novog korisnika koristeći <code>/usr/bin/passwd</code>.

 

Jedan primer za našeg korisnika, 'archie':

 # passwd archie

(Bićete upozoreni da obezbedite novu <code>UNIX</code> šifru.)

 

Vaš novi ne-root korisnik je sada kreiran, u potpunosti sa home direktorijumom i login šifrom.

 

'''Alternativni metod, upotrebom <code>/usr/sbin/adduser</code>:'''

 

Alternativno , možete koristiti <code>adduser</code>, interaktivni program za dodavanje korisnika koji će vas upozoravati za gornje podatke:

 # adduser

 

Pogledajte [[Groups]] članak i proverite man (manual) stranice za <code>usermod(8)</code> i <code>gpasswd(8)</code> za dalje informacije.

 

U slučaju greške, ili ako želite da izbrišete ovaj korisnički nalog u korist drugog imena ili iz bilo kog drugog razloga, upotrebite <code>/usr/sbin/userdel</code>:

 # userdel -r [username]

* '''-r ''' Fajlovi u korisničkom home direktorijumu će biti uklonjeni zajedno sa samim home direktorijumom i sa korisničkom poštom.

 

===Install and setup Sudo (Optional) (Intaliranje i podešavanje za sudo (opciono))===

Da biste instalirali Sudo:

 # pacman -S sudo

Da biste dodali korisnika kao sudo korisnika ("sudoer-a"), morate pokrenuti visudo komandu kao root. Ako ne znate kako da koristite vi, možete podesiti EDITOR varijablu okruženja na editor vašeg izbora pre nego što pokrenete visudo. Naprimer: 

 # EDITOR=nano visudo

Ako ste opušteni u upotrebi vi-ja, izvršite komandu visudo bez EDITORI=nano varijable:

 # visudo

Ovo će otvoriti fajl /etc/sudoers u specijalnoj sesiji vi-ja. Visudo kopira fajl koji se edituje u privremeni fajl, edituje ga sa editorom, (vi po default-u), a zatim izvršava proveru ispravnosti. Ako prođe, privremeni fajl prepisuje originalni sa ispravnim dozvolama.

 

<font color="red">'''UPOZORENJE: Nemojte editovati /etc/sudoers direktno sa editorom; Greške u sintaksi mogu prouzrokovati neprijatnosti (poput neupotrebljivog root naloga). Morate koristiti ''visudo'' komandu da editujete /etc/sudoers.'''</font>

 

Da date korisniku potpune root privilegije kada on/ona izda komandu sa prefiksom "sudo", dodajte sledeću liniju:

 USER_NAME   ALL=(ALL) ALL

gde USER_NAME je korisničko ime individue.

 

Za više informacija, poput sudoer <TAB> kompletiranja, pogledajte [[Sudo]]

 

==Part II: Install X and configure ALSA (Deo II: Instalacija X-a i podešavanje ALSA-e)==

 

 

===Podešavanje zvučne karte sa alsamixer-om===

The Advanced Linux Sound Architecture - napredna linuks arhitektura za zvuk (poznata po akronimu'''ALSA''') je komponenta Linuks kernela namenjena da zameni originalni  Open Sound System (OSS) koji obezbeđuje drajvere za zvučne karte. Pored drajvera za zvučne uređaje, '''ALSA''' takođe nosi sa sobom i biblioteku za korisnički prostor za developer-e aplikacija koji žele da koriste mogućnosti drajvera sa višim nivoom API-ja nego direktnu interakciju sa kernel drajverima.

-----

{{Box Note| Alsa je sadržana u glanvom Arč kernelu i udev će automatski proveriti vaš hardver prilikom butovanja, učitavajući odgovarajuće kernel module za vapu audio kartu. Tako da, vaš zvuk bi već trebalo da radi, ali je mutiran po default-u.}}{{Box Note| OSS4.1 je izdat pod slobodnom licencom i generalno se smatra za znatno unapređenje u odnosu na stare OSS verzije. Ako imate problema sa ALSA-om, ili jednostavno želite da istražite drugu opciju, možete izabrati OSS4.1 umesto. Instrukcije se mogu naći u [[OSS]]}} 

 

alsa-utils paket sadrži alsamixer korisnički alat, koji će vam dozvoliti da konfigurišete uređej za zvuk iz konzole. (Takođe možete pokrenuti alsamixer iz '''X''' okruženja, kasnije.)

 

Instalirajte alsa-utils paket:

  # pacman -S alsa-utils

Da li ste dodali vašeg normalnog korisnika u audio grupu? Ako ne, upotrebite <code>/usr/bin/gpasswd</code>. Takođe kao root:

 # gpasswd -a ''yourusername'' audio

Kao '''''normal, ne-root''''' korisnik, pokrenite <code>/usr/bin/alsamixer</code>:

 # su - ''yourusername'' 

 '''$''' alsamixer

Demutirajte Master i PCM kanale tako što ćete skrolovati do njih sa levo/desno i pritiskajući '''M'''. Povećajte nivo jačine sa up tasterom. (70-90 bi trebalo da bude bezbedan raspon). Neke mašine, (poput Thinkpad-a T61), imaju '''Speaker''' kanal koji mora biti demutiran i takođe podešen. Ostavite alsamixer pritiskom na ESC.

==== Zvučna Proba ====

Osigurajte da se vaši zvučnici ispravno povezani, i isprobat vašu zvučnu konfiguraciju kao običan korisnik sa <code>/usr/bin/aplay</code>:

 $ aplay /usr/share/sounds/alsa/Front_Center.wav

Trebali bi čuti vrlo elokventnu ženu koja kaže, "Front, center."

 

Potom pokrenite <code>/usr/bin/alsactl</code> ka root:

 $ su -

 # alsactl store

Ovo će kreirat '/etc/asound.state', sačuvane postavke alsamixera. 

 

Također, dodajte alsa ''daemon'' u vaše DAEMONS sekiju u /etc/rc.conf da automatski učita postavke kad pokrenete sistem.

 # nano /etc/rc.conf

 DAEMONS=(syslog-ng network crond '''alsa''')

''Imajte na umu da alsa daemon samo vraća vaš volume mixer nivo pri pokrtanju koji čita iz  /etc/asound.state. Odvojen je od alsa audio biblioteka (i kernel API nivoa).''

 

Proširene informacije su dostupne u [[ALSA]] wiki sekciji.

 

===Instalacija i podešavanje X-a===

'''X''' prozor sistem (poznat kao '''X11''', ili prosto '''X''') je mrežni i dispej protokol koji pruža mogućnost korišćenja prozora na ekranima sačinjenim od bitskih mapa. Pruža standardni skup alata i protokol za izgradnju grafičkog korisničkog interfejsa (GUI-ja) na <code>UNIX</code>-olikom operativnom sistemu.

 

'''X''' obezbeđuje osnovno okruženje, ili osnovu, za izgradnju GUI okruženja: crtanje i pomeranje prozora na ekranu i interakciju sa mišem i/ili tastaturom. '''X''' ne obavezuje korisnički interfejs - individualni klijent programi obavljaju to.

 

'''X''' je tako imenovan jer mu je prethodio '''W''' Window System (prozor sistem), originalno razvijen na Stanford univerzitetu. 

-----

 

{{Box Note| Ako planirate da koristite '''open-source''' video drajver, i treba vam 3d akceleracija, preporučljivo je da instalirate libgl biblioteku pre nego što instalirate Xorg:}}

 # pacman -S libgl

''(Vlasnički drajveri obezbeđuju zasebne implementacije gl biblioteke.)''

-----  

Sada ćemo instalirati osnovne Xorg pakete koristeći pakmen. Ovo je prvi korak u izgradnji GUI-ja.

 

 # pacman -S xorg

3d pomoćni programi, poput glxgears, su sadržani u '''mesa''' paketu:

 # pacman -S mesa

 

Sada imamo osnovne pakete koje trebamo da bi pokrenuli '''X''' server. Trebali bi da dodate drajver za vašu grafičku kartu sada (npr. xf86-video-<ime>). Najlakši način da podesite X.org je da instalirate ispravne drajver pakete prvo, i onda da generišete /etc/X11/xorg.conf koristeći autokonfiguracionu skriptu, kao što je Xorg -configure.

 

Trebaće vam saznanje koji video čipset vaša mašina ima. Ako ne znate, upotrebite <code>/usr/sbin/lspci</code> program:

 # lspci | grep VGA

 

Ako vam treba lista svih '''open-source''' video drajvera, uradite: 

 # pacman -Ss xf86-video | less

Evo je lista '''open source''' drajvera, i odgovarajućih video čispeta.

*'''xf86-video-apm'''                   Alliance ProMotion video driver

*'''xf86-video-ark'''                    ark video driver

*'''xf86-video-ati'''                      ATI(AMD) video driver

*'''xf86-video-chips'''                  Chips and Technologies video driver

*'''xf86-video-cirrus'''                 Cirrus Logic video driver

*'''xf86-video-dummy'''               dummy video driver

*'''xf86-video-fbdev'''                  framebuffer video driver

*'''xf86-video-glint'''                    GLINT/Permedia video driver

*'''xf86-video-i128'''                     Number 0 i128 video driver

*'''xf86-video-i740'''                     Intel i740 video driver

*'''xf86-video-i810'''                     Intel i810/i830/i9xx video drivers (deprecated - use -intel)

*'''xf86-video-intel'''                    Newer Version of Intel i810/i830/i9xx video drivers

*'''xf86-video-imstt'''                    Integrated Micro Solutions Twin Turbo vidoe driver

*'''xf86-video-mga'''                      mga video driver   (Matrox Graphics Adapter)

*'''xf86-video-neomagic'''            neomagic video driver

*'''xf86-video-nv'''                         Nvidia nv video driver

*'''xf86-video-rendition'''             Rendition video driver

*'''xf86-video-s3'''                         S3 video driver

*'''xf86-video-s3virge'''                S3 Virge video driver

*'''xf86-video-savage'''                 savage video driver

*'''xf86-video-siliconmotion'''      siliconmotion video driver

*'''xf86-video-sis'''                        SiS video driver

*'''xf86-video-sisusb'''                  SiS USB video driver

*'''xf86-video-tdfx'''                      tdfx video driver

*'''xf86-video-trident'''                 Trident video driver

*'''xf86-video-tseng'''                   tseng video driver

*'''xf86-video-unichrome'''           VIA S3 Unichrome video drivers

*'''xf86-video-v4l'''                        v4l video driver

*'''xf86-video-vesa'''                     vesa video driver

*'''xf86-video-openchrome (testing)'''        via video driver (currently in testing, try openchrome in the meantime)

*'''xf86-video-vga'''                       VGA 16 color video driver

*'''xf86-video-vmware    '''               vmware video driver

*'''xf86-video-voodoo    '''              voodoo video driver

 

* Imajte umu da '''vesa''' drajver je u najvećoj meri generički, i trebalo bi da radi sa, skoro, bilo kojim modernim video čipsetom. Ako ne možete da nađete odgovarajući drajver za vaš video čipset, vesa '''bi trebalo''' da radi.

 

*Ako imate NVIDIA ili ATI video adapter, možda ćete poželeti da instalirate vlasničke NVIDIA ili ATI drajvere. '''Instalacija vlasničkih video drajvera je pokrivena [[#Using proprietary Graphics Driver (NVIDIA, ATI)|ispod]].'''

 

Upotrebite pakmen da instalirate odgovarajuće video drajvere za vašu video kartu/integrisanu kartu. Naprimer:

 # pacman -S xf86-video-savage

(za Savage drajver).

 

===Kreirajte /etc/X11/xorg.conf===

=====Šta je /etc/X11/xorg.conf?=====

/etc/X11/xorg.conf je glavni konfiguracioni fajl za vaš '''X''' Window System (prozor sistem) i osnova vašeg '''G'''raphical '''U'''ser '''I'''nterface (grafičkog korisničkog interfejsa). To je običan tekst fajl uređen u sekcijama i podsekcijama. Važne sekcije su ''Files, InputDevice, Module, Monitor, Modes, Screen, Device, i ServerLayout''. Sekcije se mogu javiti u bilo kom redosledu i može biti više od jedne sekcije za svaku vrstu, naprimer, ako imate više od jednog monitora, ili ako vaš laptop ima trekpoint i miš u isto vreme.

------

Po default-u, vi nećete imate Xorg config fajl, jer najnovije verzije Xorg-a se koriste autodetekcijom. ''Ako'' autodetekcija ''radi zadovoljavajuće'' i vi ne trebate da specificirate specijalne karakteristike poput aiglx-a, kompozitnost i tako dalje, možete odustati od kreiranja xorg.conf fajla.

 

''Većina ljudi će i dalje nalaziti da oni moraju da generišu kofig fajl, kako god.''

 

Napredni korisnici mogu poželeti da ručno kreiraju njihov lični xorg.conf fajl. Takođe možete koristiti <code>/usr/bin/Xorg</code> program sa -configure opcijom da generišete osnovni konfig fajl; Kao root, uradite:

 # Xorg -configure

Ovo će kreirati konfig fajl u /root/xorg.conf.new 

 

Da testirate server, izvršite:

 # X -config /root/xorg.conf.new

'''X''' bi trebalo da startuje sa belim vektorom '''X''' na sredini ekrana, koji bi trebalo da reaguje na miša, trackpoint ili touchpad pokrete. Upotrebite CTRL-Alt-Backspace da izađete '''X'''.

 

Ispitajte vaš konfig fajl u slučaju grešaka:

 

 # nano /root/xorg.conf.new

 

Uverite se da je Xorg -configure skripta ispravno specificirala vaš video drajver. Naprimer:

 Section "Device"

 

        ...

 

        Driver  "savage"

 

        ...

 

 EndSection

 

Uverite se da postoje specifikacije horizontalne sinhronizacije i vertikalnog osveženja pod sekcijom "Monitor". Ako ne, dodajte ih:

 Section "Monitor"

        Identifier   "Monitor0"

        VendorName   "Monitor Vendor"

        ModelName    "Monitor Model"

        HorizSync     30.0 - 130.0 # Safe for LCD's

        VertRefresh   50.0 - 100.0 # Safe for LCD's and most CRT's.

 EndSection

(Ako ne poznajete ove specifikacije, konsultujte vašu monitor dokumentaciju.)

 

Specificirajte vašu default dubinu boje pod sekcijom "Screen":

 Section "Screen"

        Identifier "Screen0"

        Device     "Card0"

        Monitor    "Monitor0"

        DefaultDepth 24

(Tipično, ovo će biti podešeno na 24 za true color.)

 

Takođe dodajte vaše željene opcije pod Modes u "Display" podsekciji, sa najmanje Depth 24 header-om. Naprimer:

  SubSection "Display"

                Viewport   0 0

                Depth     24

                Modes "1024x768" "800x600" "640x480"

Dodajte sledeću sekciju, ukoliko želite da omogućite eye candy koji zahteva kompozitne ekstenzije:

 Section "Extensions"

   Option "Composite" "Enable"

 EndSection

Isprobajte vaš konfig ponovo, nakon modifikovanja:

 # X -config /root/xorg.conf.new

Uverite se da se '''X''' sesija otvara, bez grešaka, i kopirajte ili premestite generisani konfig fajl u /etc/X11/:

 # cp /root/xorg.conf.new /etc/X11/xorg.conf

Detaljne instrukcije u [[Xorg]] članku.

 

====Alternativno generisanje xorg.conf-a====

* Imajte na umu da ako je vaša mašina uspešno konfigurisala xorg.conf pod nekom drugom distribucijom, možete slobodno kopirati taj fajl u vaš sadašnji Arch sistem.

* Ako Xorg -configure ne generiške upotrebljivi xorg.conf, možete alternativno upotrebiti <code>/usr/bin/hwd</code> alatku. Instalirajte je sa:

 # pacman -S hwd

I pokrenite sa

 # hwd -xa

* Takođe možete probati i <code>/usr/bin/xorgcfg</code> skriptu:

 # xorgcfg 

* Na kraju, možete izabrati <code>/usr/bin/xorgconfig</code>, koji će vas interaktivno ispitivati za hardver informacije da biste kreirali osnovni xorg.conf:

 # xorgconfig

Nastavite sa '''[[#Simple baseline X test | Jednostavan X test]]'''

 

===Korišćenje vlasničkih drajvera (NVIDIA, ATI)===

Možete da izaberete da koristite vlasničke drajvere od NVIDIA ili ATI.  

====NVIDIA grafičke kartice====

NVIDIA vlasnički drajveri su dobrog kvaliteta, i nude 3D performance, dok open sours  '''nv''' drajveri nude samo  2d podršku za sada. 

 

Pre nego li počnete da instalirate drajvere,morate da znate koji su drajveri za vašu grafičku kartu . Arch trenutno ima nekoliko drajvera : 

 

'''1. nvidia-71xx''' ''za veoma stare kartice kao TNT i TNT2''

 

'''2. nvidia-96xx''' ''onda isto starije kartice do GF 4''

 

'''3. nvidia-173xx''' 'ovo su zaGeforce FX seriju kartica''

 

'''4. nvidia'''      ''i ovo su za najnovije kartice posle  GF FX serije''

 

Konsultujte se sa NVIDIA-Home stranicom da biste videli koji vam odgovara. Razlika je samo za instalaciju; Konfigurisanje radi na isti način za svaki drajver.

 

Izaberite i instalirajte odgovarajući NVIDIA drajver  ''za vašu karticu'', naprimer: 

 # pacman -S nvidia-96xx

 

NVIDIA drajver ima opciju sa kojom lako možete da konfigurišete vaš   /etc/X11/xorg.conf :

 # nvidia-xconfig

 

Takođe ima i nekoliko opcija koje će detaljnije specificirati sadržaj i opcije xorg.conf fajla.

Naprimer,

 # nvidia-xconfig --composite --add-argb-glx-visuals

 

Za detaljnije informacije, pogledajte nvidia-xconfig(1).

 

Neke korisne opcije za dodatno štimovanje (podešavanje) u device sekciji su (imajte na umu da je moguće da ove neće raditi na vašem sistemu):

        Option          "RenderAccel" "true"

        Option          "NoLogo" "true"

        Option          "AGPFastWrite" "true"

        Option          "EnablePageFlip" "true"

Uverite se da su sve instance DRI-ja dekomentirane:

 #    Load        "dri"

Duplo proverite vaš /etc/X11/xorg.conf da bi se uverili da je vaša default depth (dubina), horizontal sync (horizontalna sinhronizacija), vertical refresh (vertikalni refresh rate), i rezolucije prihvatljive.

 

Update-ujte kernel modul zavisnosti koristeći <code>/sbin/depmod</code>:

 # depmod -a

(Restart bi mogao biti neophodan.)

Napredne instrukcije za nvidia konfigurisanje se mogu naći u [[NVIDIA]] članku.

 

Nastavite sa '''[[#Jednostavan X test]]'''

 

====ATI grafičke karte====

ATI vlasnici imaju dve opcije za drajvere. Ako niste sigurni koji drajver da koristite, molim vas probajte open-source (drajver otvorenog koda) prvo. Open-source drajver će odgovarati većini potreba i generalno će biti manje problematičan.

 

Instalirajte '''vlasnički''' ATI drajver sa

 # pacman -S catalyst

Upotrebite aticonfig alatku da modifikujete xorg.conf.

 

Instalirajte '''open-source''' ATI drajver sa

 # pacman -S xf86-video-ati

Trenutno, performanse open-source drajvera ne mogu parirati performansama vlasničkih drajvera. Takođe, nedostaje im TV-out (TV izlaz), dual-link DVI podrška, i neke druge funkcije. Sa druge strane, on podržava Aiglx i ima bolju dual-head (dvoglavu) podršku.

{{Box Note| Najskoriji vlasnički drajver podržava[[AIGLX]]. Da koristite [[Compiz]] ili [[Beryl]] dodajte Option "AIGLX" "True" u sekciju ServerFlags i Option "Composite" "True" u sekciju Extensions.}}

Napredne instrukcije za ATI konfigurisanje mogu da se nađu u [[ATI | ATI wiki]].

 

===Jednostavan X test===

 

U ovom  trenutku, trebalo bi da imate xorg instaliran, sa adekvatnim video drajverom i jednim /etc/X11/xorg.conf  konfiguracionim fajlom. Ako želite da testirate vaša podešavanja brzo, da biste osigurali vašu sposobnost da startujete '''X''' iz komandne linije pre instaliranja kompletnog desktop okruzenja, to možete uraditi pokretanjem  '''xterm'''-a. Xterm je vrlo jednostavan terminal emulator koji radi u '''X ''' server okruženju; instaliran je kao deo osnovnih xorg paketa. Malo napredniji korisnici koji su komotni sa  '''X''' konfigurisanjem mogu izabrati da preskoče ovaj opcioni korak.

 

Pripremite se za test konfigurišući ~/.xinitrc:

 

===== ~/[[.xinitrc]] =====

Jedna od glavnih funkcija ovog fajla je da diktira sa čime je '''X''' prozor klijent startovan. Sa '''/usr/bin/startx''' i/ili '''/usr/bin/xinit''' programom ''na bazi jednog korisnika''. ('''startx''' skripta je prosto skripta kojoj prethodi (zasnovana je na) mnogo fleksibilnijoj '''xinit''' komandi.) Postoji veliki broj dodatnih podešavajućih specifikacija i komandi koji takođe mogu biti dodati u ~/[[.xinitrc]] kako dalje budete prilagođavali vaš sistem. 

{{Box Note | '''[[.xinitrc]]''' je takozvani 'tačka' (.) fajl. Fajlovi u UNIX fajl sistemu koji imaju kao prefiks imaju tačku (.) su 'skriveni', i neće biti prikazani sa regularnom 'ls' komandom, obično iz razloga da bi se direktorijum držao urednim. Tačka fajlovi se mogu videti izdavanjem komande '''ls -a'''.  'rc' označava ''izvršne komande'' i jednostavno naznačuje da je to konfiguracioni fajl. S obzirom da on kontroliše kako se program izvršava, on takođe (iako istorijski netačno) stoji za "izvršna kontrola".}}

 

'''startx/xinit''' će startovati '''X''' server i klijente. Da bi odredio kog klijena da pokrene, '''startx/xinit''' će prvo analizirati [[.xinitrc]] fajl u korisničkom home direktorijumu. U odsustvu fajla ~/[[.xinitrc]], on default-uje na globalni xinitrc u direktorijumu xinit biblioteke; /etc/X11/xinit/xinitrc, koji default-uje na korišćenje TWM prozor menadžera. (Stoga, ako pokrenete startx bez ~/[[.xinitrc]] fajla, TWM sesija će startovati.) Dalji detalji u [[.xinitrc]] wiki unosu.

 

Pređite na vašeg '''''normalnog, ne-root''''' korisnika:

 # su - ''vaše korisničko ime''

* /etc/skel/ sadrži fajlove i direktorijume koji obezbeđuju razumne default-ove za novokreirane korisničke naloge. Ime '''skel''' je izvedeno iz reči '''skeleton''', jer fajlovi koje on sadrži formiraju osnovnu strukturu za korisničke home direktorijume.

Kopirajte primerak xinitrc fajla iz /etc/skel/ u vaš home direktorijum:

 

 $ cp /etc/skel/[[.xinitrc]] ~/

Editujte fajl: 

 $ nano ~/.xinitrc

i dodajte:

 

 exec xterm

 

Tako da izgleda ovako:

 

 #!/bin/sh

 #

 # ~/.xinitrc

 #

 # Executed by startx (run your window manager from here)

 #

 exec xterm

 # exec wmaker

 # exec startkde

 # exec icewm

 # exec blackbox

 # exec fluxbox

 

{{Box Note | ''Budite sigurni da imate samo '''jednu''' dekomentiranu '''exec''' liniju u vašem ~/.xinitrc''.}}

Mi ćemo editovati ovaj fajl opet da specificiramo odgovarajuče desktop okruženje/prozor menadžer prema vašem izboru.

 

Konačno, testirajte vaša podešavanja startovanjem '''X'''-a kao '''normalni, ne-root''' korisnik, sa:

 

 $ startx

ili

 $ xinit

Trebalo bi da imate jednu '''xterm''' sesiju otvorenu. Možete da testirate vašu tastaturu i njen raspored njemu. Možda ćete morati da dodate opcione linije u "InputDevice" sekciji /etc/X11/xorg.conf  fajla kako bi ste specificirali raspored tastature i varijante:

 

<pre>

Option "XkbLayout" "be"

Option "XkbVariant" ""

</pre>

 

Možete izaći '''X''' server sa Ctrl+Alt+Backspace, ili tako što ćete ukucati "exit". Ako imate probleme sa startovanjem '''X'''-a, možete pogledati greške u /var/log/Xorg.0.log fajlu i u izlazu konzole od konzole u kojoj ste startovali '''X'''.

 

Ako potvrdite ispravno konfigurisan /etc/X11/xorg.conf tako što ćete uspešno pokrenuti test, možete biti uvereni da će vaš DE/WM (desktop okruženje i prozor menadžer) raditi bez problema.

 

Advanced instructions for Xorg configuration can be found in the [[Xorg]] article.

 

==Deo III: Instalacija i konfigurisanje desktop okruženja==

Dok '''X''' prozor sistem omogućava osnovni framework za izgradnju "grafičkog korisničkog interfejsa" (GUI-ja), '''desktop okruženje''' (DE), radi na vrhu i u vezi sa '''X'''-om, da bi pružio komletni, funkcionalni i dinamičkt GUI. Desktop okruženje tipično obezbeđuje prozor menadžer, ikone, aplete, prozore, toolbar-ove, ukrasne pozadine (wallpapers), skup aplikacija i mogućnosti poput "drag and drop-a" (povuci i ispusti). Određene funkcionalnosti i dizajn svakog dekstop okruženja će jedinstveno uticati na vaše ukupno okruženje i doživljaj. Tako da, izbor desktop okruženja je vrlo subjektivna i lična odluka. Izaberite najbolje okruženje za "vaše" potrebe.

 

* Ako želite nešto potpuno funkcionalno i slično Windows-u i Mac OSX-u, '''[[#KDE|KDE]]''' je dobar izbor.

* Ako želite nešto malo više minimalističko, koje prati K.I.S.S princip malo bliže, '''[[#GNOME|GNOME]]''' je dobar izbor.

* '''[[#Xfce|Xfce]]''' je generalno spoznat kao sličan GNOME-u, ali lakši i manje zahteva resursa od sistema, ali i dalje vizualno prijatan i pruža vrlo kompletno okruženje.

* '''[[#LXDE|LXDE]]''' je minimalno dekstop okruženje zasnovano na Openbox prozor menadžeru. Pruža većinu stvari koje trebate  od modernog desktop-a dok zadržava relativno nisku upotrebu sistemskih resursa. LXDE je dobar izbor za one koji žele brz način da nameste prekonfigurisan Openbox sistem.

 

Ako želite lakši, manje zahtevan GUI koji ćete konfigurisati ručno, možete jednostavno izabrati da instalirate "prozor menadžer", ili na engleskom "WM" (window manager). WM kontroliše pozicioniranje i izgled prozora aplikacije i radi u vezi sa X prozor sistemom ali ne sadrži funkcije poput panela, apleta, ikona, aplikacija, itd., po default-u.

 

* Lagani prozor menadžeri (WM-ovi) su: [[#Openbox|'''Openbox''']], [[#Fluxbox|'''Fluxbox''']], [[#fvwm2|'''fvwm2''']], '''Windowmaker, Pekwm, i TWM'''.

* Ako vam treba nešto kompletno različito, probajte '''Awesome, ion, wmii, dwm, ili xmonad'''.

 

===Instalacija Slova (font)===

U ovom trenutku, da uštedite vreme installirajte vizuelno ugodne fontove, pre installacije grafičkog sučelja ili window managera. Dejavu i bitstream-vera su dobri, za opšte namene font setovi. Također je poželjno imati Microsoft font setove, koji su posebno popularni na webstranicama.

 

Instalirajte ih sa:

 # pacman -S ttf-ms-fonts ttf-dejavu ttf-bitstream-vera

 

===~/.xinitrc (opet)===

 

Kao '''ne-root korisnik''', editujte vaš /home/korisničko ime/.xinitrc da specificirate desktop okruženje koje želite da koristite. Ovo će vam omogućiti da koristite '''startx/xinit''' iz shell-a, u budućnosti, da otvorite vaše desktop okruženje/menadžer prozora koje ste izabrali:

 

 $ nano ~/.xinitrc

 

Dekomentirajte ili dodajte ''''exec'''' liniju odgovarajućeg desktop okruženja/prozor menadžera. Neki primer su ispod:

 

Za Xfce4 desktop okruženje:

  exec startxfce4 

 

Za KDE desktop okruženje:

  exec startkde

'''startkde'''  ili '''startxfce4''' komanda startuje KDE ili Xfce4 desktop okruženje. Ova komanda se ne završava sve dok se ne izlogujete iz desktop okruženja. Normalno, shell će ćekati da se KDE završi, i onda izvrši sledeću komandu. "exec" prefiks ovoj komandi govori shell-u da je ovo zadnja komanda, tako da shell ne mora da čeka da pokrene sledeću komandu.

 

Zapamtite da imate samo jednu dekomentiranu '''exec''' liniju u vašem ~/.xinitrc-u.  

 

Nastavite ispod sa instalacijom vašeg desktop okruženja/prozor menadžera:

 

* [[#GNOME|'''GNOME''']]

* [[#KDE|'''KDE''']]

* [[#Xfce|'''Xfce''']]

* [[#LXDE|'''LXDE''']]

* [[#Openbox|'''Openbox''']]

* [[#Fluxbox|'''Fluxbox''']]

* [[#fvwm2|'''fvwm2''']]

 

===Gnome===

====O Gnomu====

 '''G'''NU '''N'''etwork '''O'''bject '''M'''odel '''E'''nvironment.  Gnome projekat obezbeđuje dve stvari: GNOME desktop okruženje, jedan intuitivan i atraktivni desktop za krajnje korisnike i GNOME razvojnu platformu, jedan obiman framework za izgradnju aplikacija koje se uklapaju u ostatak desktop-a.

 

====Instalacija====

Instalirajte osnovno Gnome okruženje sa ovom komandom:

 # pacman -S gnome

 

A možete da instalirate i ostatak sa:

 # pacman -S gnome-extra

 

Najbolje je da izaberete sve pakete iz gnome-extra kada ga instalirate.

 

====Korisni servisi za Gnome====

Setite se od malopre da je daemon program koji radi u pozadini, čekajući događaje da se dese i pružajući servise. '''hal''' daemon, pored drugih stvari, će automatizovati mount-ovanje diskova, optičkih uređaja, USB uređaja/thumb-drajvova za upotrebu u GUI-ju.  '''fam''' daemon će omogućiti prikaz promena fajlova u realnom vremenu u GUI-ju, dozvoljavajući trenutni pristup skoro instaliranim programima, ili promenama u fajl sistemu. I '''hal''' i '''fam''' čine život GNOME korisnika lakšim. Hal i fam paketi su instalirani kada instalirate GNOME, ali moraju biti pokrenuti da bi postali korisni.

 

Možda ćete poželeti da instalirate grafički login menadžer. Za GNOME, '''gdm''' daemon je dobar izbor. 

 

Kao root:

 # pacman -S gdm

Vi ćete gotovo sigurno želeti '''hal''' i '''fam''' daemon-e.

 

Startujte hal i fam:

 # /etc/rc.d/hal start

 

 # /etc/rc.d/fam start

 

Dodajte ih u /etc-rc.conf DAEMONS sekciju, da bi bili pokrenuti prilikom boot-ovanja:

 # nano /etc/rc.conf

 

 DAEMONS=(syslog-ng network crond alsa '''hal fam gdm''')

(Ako više volite da se logujete u konzoli i ručno startujete X, izostavite gdm.)

 

 

Kao normalni korisnik, startujte X:

 $ startx

ili

 $ xinit

Ako ~/.xinitrc nije konfigurisan za GNOME, vi ga uvek možete startovati sa '''xinit''', praćeno sa stazom do GNOME-a:

 $ xinit /usr/bin/gnome-session

 

Napredne instrukcije za instalaciju i konfigurisanje GNOME-a se mogu naći u [[Gnome]] članku.

 

Čestitamo! Dobrodošli u vaše GNOME desktop okruženje na vašem novom Arch Linux sistemu! Možete nastaviti tako što ćete pogledati '''[[#Tweaks/Finishing touches|Fina podešavanja i poliranje]]''', ili ostatak informacija ispod. Takođe možete biti zainteresovani za [[Post Installation Tips]] wiki članak.

 

====Eye Candy====

Po default-u, GNOME ne dolazi sa mnogo tema i ikona. Možda ćete poželeti da instalirate neke atraktivnije ilustracije za GNOME:

 

Lep gtk endžin za teme (sadrži i teme) je murrine endžin. Instalirajte sa:

 # pacman -S gtk-engine-murrine

 

Kada je instaliran, selektujte sa System -> Preferences -> Appearance -> Theme tab.

 

Arč Linuks repozitorijumi takođe imaju još nekoliko lepih tema i endžina. Instalirajte sledeće da biste sami videli:

 

 # pacman -S gtk-engines gtk2-themes-collection gtk-aurora-engine gtk-candido-engine gtk-rezlooks-engine

 

Možete naći još dosta tema, ikona, i wallpaper-a (desktop pozatina) na [http://www.gnome-look.org Gnome Look].

 

===KDE===

====O KDE-u====

 '''K''' '''D'''esktop '''E'''nvironment (K desktop okruženje) je moćno grafičko okruženje za GNU/Linuks  i <code>UNIX</code> radne stanice. Ono kombinuje lakoću korišćenja, savremenu funkcionalnost i izvanredni grafički dizajn sa tehnološkom superiornošću <code>UNIX</code>-olikih operativnih sistema.

 

====Instalacija====

Izaberite jedan od sledećih i nastavite ispod sa '''[[#Useful KDE DAEMONS|Korisni KDE DAEMON-i]]''': 

 

1. Paket '''kde''' je kompletan, vanilla KDE 4.4 koji se nalazi u okviru  Arč [extra] repozitorijuma.

 

Prethodno instalirajte ovo: 

 # pacman -S zlib shared-mime-info

Instalirajte sa pakmenom: 

 # pacman -S kde

 

2. '''KDEmod''' je ekskluzivni, od zajednice vođen Arč Linuks sistem dizajniran za modularnost i takođe pruža izbor između KDE-a 3.5 i KDE-a 4.4. KDEmod može biti instaliran sa pakmenom, nakon što ste prethodno dodali odgovarajući repozitorijum u /etc/pacman.conf. Web sajt projekta, koji sadrži kompletne instrukcije se nalazi na [http://kdemod.ath.cx/ http://kdemod.ath.cx/].

 

{{Box Note|Zavisnosti potpunog kdemod3/kdemod-legacy -ja je uklonjen iz Arč oficijalnih repozitorijuma. KDEmod nije deo pomenutih repozitorijuma, i ni jedan standardni Arč program ne koristi ovaj paket. Ako želite da instalirate kdemod3-complete bez potencijalno problematičnih workaround-a (zaoblilaznica) [kdemod3-base ne bi trebao da ima ovaj problem usput], vi biste trebali da instalirate paket libopensync iz AUR-a ručno (Pogledajte:[http://wiki.archlinux.org/index.php/AUR_User_Guidelines#Using_Packages_from_UNSUPPORTED]) ili preko yaourt-a dok je paket u KDEMod3 repozitorijumima. Ako imate problema, probajte libopensync-stable (ili libopensync-unstable ako ste očajni).}}

 

====Korisni KDE DAEMON-i====

 

KDE će zahtevati '''hal''' ('''H'''ardware '''A'''bstraction '''L'''ayer) i '''fam''' ('''F'''ile '''A'''lteration '''M'''onitor) daemon-e. '''kdm''' daemon je '''K''' '''D'''isplay '''M'''anager (K displej menadžer), koji pruža '''grafičko logovanje''', ukoliko želite.

 

Setite se od malopre da je daemon program koji radi u pozadini, čekajući događaje da se dese i pružajući servise. '''hal''' daemon, pored drugih stvari, će automatizovati mount-ovanje diskova, optičkih uređaja, USB uređaja/thumb-drajvova za upotrebu u GUI-ju.  '''fam''' daemon će omogućiti prikaz promena fajlova u realnom vremenu u GUI-ju, dozvoljavajući trenutni pristup skoro instaliranim programima, ili promenama u fajl sistemu. I '''hal''' i '''fam''' čine život KDE korisnika lakšim. Hal , fam i kdm paketi su instalirani kada instalirate KDE, ali moraju biti pokrenuti da bi postali korisni.

-----

Startujte hal i fam:

 

 # /etc/rc.d/hal start

 

 # /etc/rc.d/fam start

{{Box Note|Hal daemon se oslanja na, i automatski će startovati, dbus daemon.}}

Editujte vaš DAEMONS niz u /etc/rc.conf:

 # nano /etc/rc.conf

Dodajte '''hal''' i '''fam''' u vaš DAEMONS niz, da biste ih startovali prilikom boot-a. Ako preferirate grafičko logovanje, dodajte i '''kdm''':

 DAEMONS=(syslog-ng network crond alsa '''hal fam kdm''')

{{Box Note|Ako ste instalirali KDEmod3 umesto normalnog KDE-a, koristite kdm3 umesto kdm.}}

 

*Ovaj metod će startovati sistem na runlevel-u 3, (/etc/inittab default, multikorisnički mod), a zatim će startovati KDM kao daemon.

 

*Neki korisnici više vole alternativni metod startovanja displej menadžera poput KDM-a prilikom boot-a koristeći /etc/inittab metod i startovanjem sistema na runlevel-u 5. Pogledajte [[Display Manager | Displej menadžer]] za više informacija.

 

*Ako više volite da se prijavljujete u '''konzoli''' na runlevel-u 3, i da ručno startujete X, izostavite kdm, ili stavite pod komentar sa uzvičnikom, ( ! ).

 

Sada probajte da startujete vaš X server kao normalan korisnik:

 $ startx

ili

 $ xinit

Napredne instrukcije za instalacju i konfigurisanje KDE-a mogu biti pronađene u [[KDE]] članku.

 

Čestitamo! Dobrodošli u vaše KDE desktop okruženje na vašem novom Arč Linuks sistemu! Možda ćete želeti da nastavite dalje tako što ćete pogledati '''[[#Tweaks/Finishing touches|Fina podešavanja i poliranje]]''', ili ostatak informacija ispod. Možda ćete takođe biti zainteresovani za [[Post Installation Tips | Post instalacioni saveti]] wiki članak.

 

===Xfce===

====O Xfce-u====

Holesterol-sobodno '''X''' okruženje. Xfce, kao GNOME ili KDE, je desktop okruženje, ali cilj mu je da bude brz i lagan dok održava vizuelnu pojavu i lakoću upotrebe. Sadrži skup aplikacija poput root prozor aplikaceje, prozor menadžera, fajl menadžera, panela, itd. Xfce je napisan pomoću GTK2 toolkit-a (kao GNOME) i sadrži svoje sopstveno razvojno okruženje (biblioteke, daemon-e, itd.) slično drugim velikim dekstop okruženjima. Za razliku od GNOME-a ili KDE-a, Xfce je lagan i dizajnijran više oko CDE-a nego Windows-a ili Mac-a. Ima mnogo sporiji ciklus razvoja, ali je veoma stabilan i brz. Xfce je odličan za stariji hardver, ali se ponaša odlično i na novijim mašinama.

 

====Instalacija====

Instalirajte Xfce: 

 # pacman -S xfce4 

Možda ćete takođe želeti da instalirate teme i dodatke:

 # pacman -S xfce4-goodies gtk2-themes-collection

Napomena: '''xfce4-xfapplet-plugin''' (plugin koji omogućava korišćenje GNOME apleta na Xfce4 panelu) je deo '''xfce4-goodies''' grupe i zavisi od '''gnome-panel'''-a, koji za uzvrat zavisi od '''gnome-desktop'''-a. Možda ćete poželeti da uzmete ovo u obzir pre instaliranja, jer predstavlja značajan broj dodatnih zavisnosti.

 

Ako želite da se divite 'Tips and Tricks'-ovima prilikom login-a, instalirajte '''fortune-mod''' paket:

 # pacman -S fortune-mod

 

====Korisni DAEMON-i====

Setite se od malopre da je daemon program koji radi u pozadini, čekajući događaje da se dese i pružajući servise. '''hal''' daemon, pored drugih stvari, će automatizovati mount-ovanje diskova, optičkih uređaja, USB uređaja/thumb-drajvova za upotrebu u GUI-ju.  '''fam''' daemon će omogućiti prikaz promena fajlova u realnom vremenu u GUI-ju, dozvoljavajući trenutni pristup skoro instaliranim programima, ili promenama u fajl sistemu. I '''hal''' i '''fam''' čine život Xfce korisnika lakšim. Hal i fam paketi su instalirani kada instalirate Xfce, ali moraju biti pokrenuti da bi postali korisni.

 

Startujte hal i fam:

 

 # /etc/rc.d/hal start

 

 # /etc/rc.d/fam start

{{Box Note|Hal daemon se oslanja na, i automatski će startovati, dbus daemon.}}

Editujte vaš DAEMONS niz u /etc/rc.conf -u:

 # nano /etc/rc.conf

Dodajte '''hal''' i '''fam''' u vaš DAEMONS niz, da biste ih startovali prilikom boot-a.

 

Napredne instrukcije za instaliranje i konfigurisanje Xfce-a se mogu naći u [[Xfce]] članku.

 

Ako želite da instalirate jedan, pogledajte [[Display Manager | Displej menadžer]].  U suprotnom se možete prijavljivati preko konzole i izvršiti:

 

  $ startxfce4

 

Čestitamo! Dobrodošli u vaš Xfce desktop okruženje na vašem novom Arč Linuks sistemu! Možda ćete poželeti da nastavite tako što ćete pogledati  '''[[#Tweaks/Finishing touches|Fino podešavanje i poliranje]]''', ili ostatak informacija ispod. Takođe, možda ćete biti zainteresovani za [[Post Installation Tips | Post instalacioni saveti]] wiki članak.

 

===LXDE===

====O LXDE-u====

LXDE, (za ''L''ightweight ''X''11 ''D''esktop ''E''nvironment), je novi projekat fokusiran na pružanje modernog desktop okruženja čiji cilj je da bude lagan, brz, intuitivan i funkcionalan dok zadržava nisku upotrebu sistemskih resursa. LXDE je dosta različit od ostalih desktop okruženja, jer svaka komponenta LXDE-a je diskretna i nezavisna aplikacija, i svaka može lako biti zamenjena drugim programima. Ovaj modularni dizajn eliminiše sve bespotrebne zavisnosti i omogućava više fleksibilnosti. Detalji i screenshot-ovi su dostupni na: http://lxde.org/

 

LXDE obezbeđuje:

# The OpenBox prozor menadžer

# PCManFM fajl menadžer

# LXpanel sistem panel

# LXSession menadžer sesije

# LXAppearance GTK+ switch-er za teme

# GPicView program za gledanje slika

# Leafpad jednostavan tekst editor

# XArchiver: lagan, brz, i desktop nezavistan gtk+- baziran fajl arhiver

# LXNM (još uvek u razvoju): Lagan menadžer mreže za LXDE koji podržava wireless konekcije

Ove lagane i prilagodljive alatke kombinuju brza podešavanja, modularnost i jednostavnost.

 

Instalirajte LXDE sa: 

 # pacman -S lxde

Dodajte:

 exec startlxde

u vaš ~/.xinitrc i startujte sa ''startx'' ili ''xinit''

 

Dalje informacije su dostupne u [[LXDE]] wiki članku.

 

===*box===

====Fluxbox====

Fluxbox © je još jedan menadžer prozora za X.

Baziran je na Backbox-u 0.61.1 kod. Fluxbox izgleda kao blackbox i upravlja sa stilovima, bojama, pozicijom prozora i sličnim stvarima isto kao blackbox (100% tema/stil kompatibilni).

 

Instalirajte Fluxbox sa: 

 # pacman -S fluxbox fluxconf

 

Ako koristite gdm/kdm, nova fluxbox sesija će biti automatski dodata. U suprotnom, trebali bi da modifikujete vaš korisnički .xinitrc i dodate ovo:

 exec startfluxbox 

 

Više informacija je dostupno u [[Fluxbox]] članku.

 

====Openbox====

Openbox je saglasan sa standardima, brz, lagan i proširiv prozor menadžer.

 

Openbox radi sa vašim aplikacijama i čini vaš desktop lakšim za upravljanje. Ovo je slučaj jer prilaz njegovom razvoju je bio suprotan od onog što je, čini se, bio generalan slučaj za prozor menadžere. Openbox je napisan prvenstveno da bude saglasan sa standardima i da radi ispravno. Tek kada je to bilo na svom mestu, tim se okrenuo ka vizuelnom interfejsu.

 

Openbox je potpuno funkcionalan kao samostalno radno okruženje, ili može biti korišćen kao zamena za default prozor menadžer u GNOME-u ili KDE desktop okruženjima.

 

Instalirajte Openbox koristeći:

 # pacman -S openbox

Dodatni alati za konfigurisanje su takođe dostupni, ukoliko ih želite:

 # pacman -S obconf obmenu

 

Kada je Openbox instaliran dobićete poruku da premestite menu.xml & rc.xml to ~/.config/openbox/ u vašem home direktorijumu:

 # su - ''vaše korisničko ime''

 $ mkdir -p ~/.config/openbox/

 $ cp /etc/xdg/openbox/rc.xml ~/.config/openbox/

 $ cp /etc/xdg/openbox/menu.xml ~/.config/openbox/

 

'''rc.xml''' je glavni konfiguracioni fajl za OpenBox. Može biti ručno editovan, (ili možete upotrebiti OBconf). '''menu.xml''' podešava desni-klik meni.

 

Možete se prijaviti u OpenBox preko grafičkog login-a koristeći KDM/GDM, ili iz shell-a sa '''startx''', u kom slučaju ćete morati da editujete vaš ~/.xinitrc (kao ne-root korisnik) i dodate sledeće:

 

 exec openbox-session

Takođe možete startovati OpenBox iz shell-a sa '''xinit''':

 $ xinit /usr/bin/openbox-session

* Openbox se takođe može koristiti kao prozor menadžer za GNOME, KDE, i Xfce.

Za KDM ne treba ništa dodatno raditi; openbox je izlistan u sesija meniju KDM-a.

 

Neki korisni, lagani programi za OpenBox su:

* PyPanel ili LXpanel ako želite panel

* feh ako želite da podesite pozadinu

* ROX ako želite jednostavan fajl menadžer (takođe pruža jednostavne ikone)

* PcmanFM lagan ali fleksibilan fajl menadžer (takođe pruža funkcionalnost desktop ikona)

* iDesk (dostupan u [[AUR]]) daje mogućnost desktop ikona

 

Više informacija je dostupno u [[Openbox]] članku.

 

===fvwm2===

FVWM je ekstremno moćan ICCCM-kompatibilan prozor menadžer za X prozor sistem koji pruža mogućnost više virtualnih desktopa. Razvoj je aktivan i podrška je odlična.

 

Instalirajte fvwm2 sa:

 # pacman -S fvwm 

 

fvwm će automatski biti izlistan u kdm/gdm-u u sesija meniju. U suprotnom, dodajte: 

 exec fvwm 

 

u vaš korisnički .xinitrc.

 

==Internet pretraživač, kodeci, video plejer i korisne aplikacije==

===Web Browser===

Opšte popularni Firefox web pretraživać je dostupan preko pakmena, iako nema svoj oficijalni brand-ing. Tako da, program prijavljuje kao svoje razvojno kod ime, "Namaroka", kada ga startujete.

 

Instalirajte sa:

 

 pacman -S firefox

Budite sigurni da ste instalirali 'flashplugin', 'mplayer', 'mplayer-plugin', i 'codecs' pakete za kompletno web iskustvo:

 pacman -S flashplugin mplayer mplayer-plugin codecs

 

''Za početnike: ako instalirate x86_64 verziju Arč Linuksa nemojte da koristite opciju flashplugin u pakmenu, kao gore, ili ćete dobiti grešku. Na žalost Adobe ne pruža 64 bit verziju flash plugin-a. Molim vas pogledajte [http://wiki.archlinux.org/index.php/Install_Flash_on_Arch64 ovaj wiki] unos za  workaround (zaobilazak) problema"

 

(Codecs paket sadrži većinu kodeka, uključujući one za Win 32, Quicktime i Realplayer9 sadržaj). content.)

===VLC===

VLC  je svestran multimedijski player koji može obraditi mnogo različitih formata, sa diska ili datoteke. On također pruža mogućnost da pušta multimedijalni streaming preko lan-a. Instalacija sa:

 pacman -S vlc

libdvdcss je biblioteka koja pruža DVD dekodiranje dekodiranih DVD-a. Proverite se da li vam zakoni dopuštaju korišćenje libdvdcss u vašoj zemlji, pre instalacije!

 pacman -S libdvdcss

 

===Korisni Programi ===

ZA više programa, pogledati [[Common Applications]].

 

=APPENDIX=

See [[Beginners' Guide Appendix]]

 

Document Actions