Anmelden


Passwort vergessen?
prijatelji LUGoNSa
gnu.gif
linuxzasve.jpg
hulk.jpg
zextras_logo.png
 
Sie sind hier: Startseite / members / Vladimir Atanackovic / Zauzdavanje Wikileaksa

Zauzdavanje Wikileaksa

erstellt von Vladimir Atanackovic zuletzt verändert: 25.12.2010 11:58
Članak o tome kako pokušavaju zauzdati Wikileaks napisao je Richard Stallman. Tekst poredi policijske taktike upravljanja masama tokom demonstracija ili protesta s taktikama koje se primijenjuju protiv Wikileaksa ovih mjeseci, poredi prava građana u fizički opipljivom svijetu s pravima u virtuelnom svijetu, i ukazuje na to zašto je mnogima stalo da ućutkaju Wikileaks. Članak je objavljen na stranicama sajta DefectiveByDesign.

Zauzdavanje Wikileaksa

Ovaj članak omogućava važnu priču potpore našoj DRM kampanji. Ovdje, u DefectiveByDesign, trudimo se da našim čitaocima ponudimo širu sliku o tome zašto je DRM prijetnja slobodi društva: ima tu i više od samo pristupa muzici i filmovima.

(Zauzdavanje: termin je u ovom kontekstu sinonim s terminom ophrvavanje ili pritjerivanje - to je policijska taktika upravljanja masama tokom demonstracija ili protesta.)

Protesti grupe poznate pod nazivom The Anonymous zbog Wikileaksa su na Internetu ekvivalent masovnih demonstracija. Greška je zvati to hakovanjem (razigranom umješnošću) ili krekovanjem (provaljivanjem bezbjednosti). LOIC, program koji je grupa koristila, prethodno je pripremljen tako nikakva posebna umješnost nije potrebna da se koristi, ali program ni ne krši bilo kakvu računarsku bezbjednost. Protestvujući, oni nisu htjeli da preuzmu kontrolu nad sajtom Amazona ili da izvuku bilo kakve podatke od MasterCarda. Oni su samo nahrupili na ulaze sajta, a on se nije mogao izboriti s navalom.

Takođe, pogrešno je nazivati ove proteste DDoS-om, odnosno distribuiranim ometanjem servisa. Neki DDoS napad posljedica je napada hiljada "računara-zombija". Tipično za njih je da neko provali zaštite tih sistema (često upotrebom virusa) i preuzme kontrolu na daljinu nad računarima, onda ih upregne kao "mrežu botova" da udruženi čine šta god već taj neko želi (u ovom slučaju, da preoptereti neki server). Računari onih koji su protestvovali kao članovi grupe The Anonymous nisu zombiji; pretpostavka je da su bili individualno upravljani.

Ne, pravilno bi poređenje bilo poređenje s masama koje su nahrupile prethodne sedmice u Topshop prodavince. Oni nisu provalili u radnje, ili krali stvari po njima, ali su svakako izazvali smetnje vlasniku, Philipu Greenu. Ni malo mi se ne bi dopalo da su moje radnje (pod pretpostavkom da imam radnju) bile meta velikih protesta. Ni Amazon i MasterCard vjerovatno ne vole to, a i njihovi su klijenti vjerovatno bili uznemireni. I oni koji su planirali da kupuju u Topshopu vjerovatno su bili uznemireni. Internet ne može da funkcioniše ako su sajtovi često blokirani navalama, kao što ni jedan grad ne može da funkcioniše ako su njegove ulice konstantno zakrčene protestima. Ali prije no što počnete zastupati stranu koja bi da razbije proteste, razmislite zašto oni protestvuju: na Internetu korisnici nemaju prava. Kako je već to slučaj s Wikileaks pokazao, ono što radimo dok smo povezani, činimo uz odricanja.

U fizički opipljivom svijetu, imamo pravo da štampamo i prodajemo knjige. Svako ko proba da nas spriječi u tome trebalo da bi da odgovara pred sudom. Ovo je pravo slabašno u Ujedinjenom Kraljevstvu (vidjeti superinjunkcije) ali bar postoji. No, da bismo postavili jedan veb-sajt, trebamo saradnju kompanije koja reguliše imena domena, provajdera Interneta, i često i hosting-kompaniju, i svaki od njih može biti pritisnut da nas odsječe. U SAD, niti jedan zakon nema predostrožnosti koja brine posebno o ovome. Naprotiv, u ugovorima smo dozvolili kompanijama da to postane normalno. Kao da svi živimo u iznajmljenim stanovima, i vlasnici stanova mogu da izbace bilo koga onog momenta kada pokažu njihovu odluku o deložaciji.

I čitamo, takođe, uz odricanja. U fizički opipljivom svijetu možemo kupiti knjigu gotovinom i posjedovati je potom. Možete je dati, posuditi ili prodati kome god želite. Možete je zadržati koliko god želite. Ipak, u virtuenom svijetu, elektronske knjige dolaze uz digitalne lisice kako bi vas onemogućile da dajete, posuđujete ili prodate, kao i uz licence koje sve to onemogućuju. Prošle godine, Amazon je iskoristio skriveni pristup elektronskim knjigama kako bi na daljinu izbrisao na hiljade kopija 1984-te Georgea Orwella. Ministarstvo Istine je privatizovano.

U fizički opipljivom svijetu, imamo pravo da platimo novac i dobijemo novac, čak i anonimno. Na Internetu, možemo primati novac samo uz saglasnost organizacija kakve su PayPal i MasterCard, a "bezbjednost države" prati transakcije iz momenta u momenat. Zakoni koji omogućavaju instant-kažnjavanje po optužbi, kakav je i Zakon o digitalnoj ekonomiji, primijenjuju ovaj obrazac i na povezivanje s Internetom. Ono što radite na vlastitom računaru takođe kontrolišu drugi, softverom koji nije slobodan. Microsoft i Apple sistemi primijenjuju digitalne lisice - posebne mogućnosti koje su specijalno napravljene da ograniče korisnika. Kontinuirana upotreba programa ili mogućnosti je prepuštena na volju drugome, takođe: Apple je napravio skriveni pristup do iPhone telefona kako bi se na daljinu mogli izbrisati programi, a drugi je primjer Microsoftov Windows koji omogućava da se na daljinu instaliraju programske promjene bez traženja ičije dozvole.

Ja sam osnovao pokret za slobodan softver kako bih zamnijenio neslobodni softver koji kontroliše korisnika slobodnim softverom koji poštuje slobodu. Sa slobodnim softverom, bar možemo da kontrolišemo šta softver radi s našim računarima.

SAD danas su čvorište moći korporativnih interesa. Kako se mora pretvarati da služi narodu, ono se boji da istina ne procuri. Tako je to ujedno i kampanja protiv Wikileaksa: [žele] zdrobiti [Wikileaks] svim predostrožnostima u vezi Interneta, i formalno ograničiti slobodu štampe.

Države bi radije da pozatvaraju sve koji su protestvovali kao The Anonymous nego prave mučitelje i ubice. Onoga dana kada naše vlade budu gonile ratne kriminalce i kada nam saopšte istinu, kontrola navala po Internetu mogla bi ostati kao problem koji nas ponajviše opterećuje. Biću presretan ako dočekam taj dan.

Copyright 2010 Richard Stallman – released under the Creative Commons Attribution Noderivs Licence

Artikelaktionen