Anmelden


Passwort vergessen?
prijatelji LUGoNSa
gnu.gif
linuxzasve.jpg
hulk.jpg
zextras_logo.png
 
Sie sind hier: Startseite / Uputstva / Teorija / Fragmentacija diskova

Fragmentacija diskova

erstellt von Goran Mekić zuletzt verändert: 12.07.2007 15:22
Šta je to fragmentacija diskova i zašto linux nema alate za defragmentaciju

Šta je to defagmentacija?

Disk možete shvatiti kao jednu traku na koju se nešto piše pri čemu postoji minimalna jedinica zapisa (bit). Ako snimate sve fajlove odjednom (jedino se dešava pri instalaciji sistema), fragmentacija se nikad ne  dešava. Šta je to fragmentacija? Recimo da na traku želite da snimite 3 pesme. Ako one idu u kontinuitetu i dovoljno su male da stanu na traku, nema problema. Snimite prvu, pa drugu a onda i treću. E sad, iz nekih razloga Vi odlučite da druga pesma nije vredna traćenja prostora na traci, te je obrišete. Ali, kako se hitovi pojavljuju svakog dana, Vi čujete pesmu koja Vam se jako svidi i shvatite da imate mesta na Vašoj traci. Presrećni krenete sa snimanjem na mestu gde je bila druga pesma, ali je pesma koja je izbrisana znatno kraća od one koju trenutno snimate. Pa ... ako snimate neplanski, snimićete koliko može u prostor koji je zauzimala obrisana pesma, pa ćete nastaviti na nekom drugom praznom prostoru. Ovo se naziva fragmentacija. Ona znatno usporava performanse sistema obzirom da kad želite da preslušate pesmu, može Vam se desiti da ona nije u kontinuitetu snimljena, pa malo-malo pa premotavate traku kako biste našli nastavak pesme. Isto ovo se dešava i na disku, samo što je disk mnogo brži pa se ne primeti premotavanje dok slušate ogg. Gubitak na performansama se oseti kada pokušavate da kopirate velike fajlove koji nisu snimljeni u kontinuitetu na Vašem disku (recimo, DVD venčanja prijatelja na kome je devojka koja Vam se sviđa uhvatila buket).


Zašto UNIX sistemi ne fragmentiraju diskove?

Ono što mnogi pitaju kada se prvi put sretnu sa nekim UNIX sistemom (recimo, Linux) je "gde je ovde alat za defragmentiranje?" Evo zašto to nije potrebno. Sećate se da je rečeno da se fragmentacija javlja ako se radi neplanski? Dakle, postoji i plansko snimanje na medijum (plansko i neplansko ne treba shvatiti doslovno). Plansko snimanje je veoma jednostavno i ne zauzima puno resursa (nema puno više izračunavanja gde se šta snima u odnosu na neplansko). Ideja se sastoji u sledećem. Pretpostavimo da imamo traku od 10 sati i snimamo pesme od 5 minuta u trajanju u proseku. Ideja planskog snimanja je da se prva pesma snimi na početak, isto kao i kod neplanskog. Zatim se snima druga pesma tek na 30-om minutu. Naredna pesma se snima na 60-i minut trake, i tako dalje (ovih pola sata razmaka je uzeto odokativno - stvarne vrednosti na diskovima se izračunavaju u odnosu na veličinu fajla i diska). Ovime dobijamo jako velike rupe između, ali su sve pesme u kontinuitetu, pa kada ih treba presnimiti, sve ide glatko. Sa druge strane, kada poželite da snimite novu pesmu, verovatno ima mesta u jednom od slobodnih prostora. Tako se dobija da su sve pesme u kontinuitetu.


Zašto UNIX sistemi fragmentiraju diskove?

Shvatate, naravno, da ostavljanje praznog mesta ne može da ide u beskonačnost. Zamislite sledeću situaciju. Sve pesme su snimljene u kontinuitetu i iza svake od njih ima još po 5 sekundi praznog prostora. Ako poželite da snimite pesmu od 1 minut, trebaće Vam nemoguće, a to je prazan prostor od 60 sekundi. U ovakvim slučajevima postoje 2 (teorijski - praktično je samo jedno prihvatljivo) rešenja. Da se snimanje u takvim uslovima ne dozvoljava ili da podelite Vašu pesmu na 12 delova i snimite je po delovima tamo gde ima mesta. Naravno, samo druga solucija dolazi u obzir. Iskustvom se došlo do podatka da se fragmentiranje diska u UNIX okruženju dešava na negde oko 80% popunjenosti diska. Šta to znači u realnom životu. Recimo da imate disk od 100GB. Ako ste snimali, recimo, godinu dana kojekakve stvari i brisali ih, verovatno imate rupe. Ovo još ne znači da je disk fragmentiran (možda su fajlovi samo razbacani po disku, ali su još uvek u kontinuitetu). Pre ili kasnije će Vam se desiti da se jedan fajl snimi fragmentirano. Reći ćete "uh, pa ima još 20GB, a disk već pravi brljotine." U pravu ste. Mogli bi se ti podaci malo i sabiti pa da naprave jednu veliku rupu od 20GB. Ovo nije prihvatljivo iz 2 razloga. Prvi je, šta ako poželite da proširite jednu pesmu koja je u onih 80GB prostora? Opet ćete fragmentirati fajl. Drugo, od 80GB, sigurno imate nešto što je spremno za snimanje na DVD. Snimite nešto na backup i oslobodite prostor. Disk ionako nije najsigurnija stvar za trajno čuvanje podataka.


A šta u slučaju fragmentacije?

Neki fajl sistemi imaju alate za defragmentaciju, neki nemaju. Ovisno od toga koji koristite, potražite pogodan alat. Ako i ne postoji alat za defragmentaciju, postoji rešenje. Napravite backup particije pakovanjem u .tar.bz2 (objašnjeno u nekom drugom uputstvu), formatirate particiju i otpakujete backup. Naravno, ovo je veoma primitivan način, ali kad Vam ustreba defragmentacija, to je, neki put, jedini način.

Artikelaktionen