Log in


Forgot your password?
prijatelji LUGoNSa
gnu.gif
linuxzasve.jpg
hulk.jpg
zextras_logo.png
 
You are here: Home / Uputstva / Teorija / RAID konfiguracije

RAID konfiguracije

by Goran Mekić last modified Dec 05, 2008 03:28 PM
Šta to znači RAID, kako radi i čemu to?

RAID je originalno bila skraćenica za Redundant Array of Inexpensive Disks. RAID je u vreme nastanka trebao da reši jedan "jednostavan" problem: povećanje prostora. Naime, uvek ste mogli staviti više diskova, ali niste mogli na tih više diskova staviti jedan veliki fajl koji bi bio kapaciteta svih tih diskova zajedno. RAID je rešio problem tako što je prijavljivao sistemu jedan ogroman disk a interno bi vodio računa kako se podaci upisuju na više diskova. Vremenom je "D" u RAID skraćenici počelo označavalo "Devices" umesto "Disks", jer se pojavila potreba za rešavanjem problema malog prostora i na drugim uređajima.

 

RAID0

Originalno, RAID je označavao ono što danas označava RAID0. Postoje 2 tipa RAID0 konfiguracije: concatenate i stripping. Prva radi tako što zapisuje na prvi disk do ima mesta, onda prelazi na drugi disk, pa na treći itd. Druga radi tako što na sve diskove upisuje odjednom tako da ako, recimo, imamo 5 diskova, fajl podeli na 5 delova i svaki od tih delova upisuje na zaseban disk. Stripping se danas podrazumeva jer se brže upisuje i čita sa diskova. Problem kod ovakve kofiguracije je što kad jedan disk prestane funkcionisati, ni jedan fajl se ne može izvaditi sa ostalih diskova, tako da je vremenom "0" u RAID0 postala oznaka za broj fajlova koji se mogu pročitati nakon što bilo koji disk pukne. Naravno, što imate više diskova, verovatnoća da će jedan disk crći se povećava srazmerno broju diskova.

 

RAID1

Vremenom su kapaciteti diskova rasli te se uvidela potreba da se prave bekapi "odmah". Naime, bilo bi zgodno da se podatak koji se upisuje na jedan disk, momentalno upisuje i na još koji disk kako bi se osigurali podaci. Upravo to radi RAID1. Naravno, ponovo postoji jedan virtuelni disk, a RAID1 (softver ili hardver, zavisi od implementacije) se brine da rasporedi svaki fajl na svaki od diskova. Kako su diskovi "kao u ogledalu" jedan u odnosu na drugi, to se ova konfiguracija naziva i mirror. Kod RAID1 ne postoje različite konfiguracije, ali postoje različite strategije. Naime, jedan fajl se distribuira na, pretpostavimo, 2 diska po nekom algoritmu, i to ne može da se menja, za razliku od RAID0 concatenate i stripping, međutim strategija čitanja i pisanja se može menjati. Da bi se ubrzao upis, obzirom da je RAID1 sporiji od RAID0 pri upisu onoliko puta koliko RAID0 ima diskova, može se koristiti asinhrono upisivanje. To znači da se podaci upisuju istovremeno na oba diska. Ako se želi dodatna sigurnost pri upisivanju podataka, može se koristiti sinhroni način u pisivanja pri čemu se podaci upisuju prvo na jedan disk, a kad se osigura da su uspešno upisani, prelazi se na pisanje po drugom disku. Kod čitanja je situacija slična. Može se vršiti sa jednog diska sekvencijalno, ili sa oba. Pri čitanju sa jednog diska, moguće je, u slučaju da su podaci "sumnjivi" (nije sigurno da li su dobro pročitani) uporediti sa istim podacima sa drugog diska. Primetite da je u ovom slučaju "čitanje sa jednog diska" laž. Naime, čisto da bi u govoru razlikovali strategije čitanja, rečeno je da se čita sa jednog diska. Ovo, naravno, nije tačno. Uvek se čita sa oba diska, ali se u prvom slučaju svi podaci čitaju sa oba diska, a u drugom se polovina podataka pročita sa prvog, polovina sa drugog diska čime se duplo ubrzava čitanje.

 

RAID 1+0

U slučaju da želite i veliki kapacitet i sigurnost podataka, koristi se RAID1+0, skraćeno označavan kao RAID10. Pretpostavimo da imamo 6 diskova. Ako od te količine diskova napravimo 3 mirror-ovana diska (RAID1 konfiguracije), imamo 3 sigurna diska. Ako ta 3 virtuelna diska vežemo u RAID0, dobićemo jedan veliki, sigurni virtuelni disk. Možda ćete se zapitati zašto nismo napravili prvo 2 velika diska sa RAID0 konfiguracijom, pa onda njih vezali u RAID1. Razlog je to što je to nesigurnije. Setite se da ako u RAID0 crkne bilo koji disk, svi podaci postaju nedostupni. U ovom slučaju, cela jedna grana RAID1 konfiguracije bi postala nedostupna. Kao što se i logično, ova konfiguracija se naziva RAID0+1.Za razliku od RAID0+1, RAID1+0 je sigurniji jer ako crkne jedan disk, drugi disk preuzima posao na sebe pa se, osim u brzini, ne primeti razlika.

 

RAID4

U praksi se ne koristi, ali će biti lakše objasniti RAID konfiguracije koje su još uvek u upotrebi. Pretpostavimo da imamo ponovo 6 diskova. Poprilično je neefikasno, po pitanju kapaciteta, koristiti RAID1 ili RAID10. RAID4 radi tako što na 5 od 6 diskova upisuje podatke a na zadnji disk upisuje paritet, tako da kad jedan disk crkne, može se zameniti novim a na osnovu pariteta sa zadjeg diska i podataka sa ostalih diskova se podaci mogu rekonstruisati na novom disku.

 

RAID5

RAID5 radi na istom principu kao i RAID4, samo se paritet ne upisuje samo na jedan disk, nego se distribuira po svim diskovima. RAID5 je dobio popularnost zbog kapaciteta koji se njime dobija pri čemu su podaci sigurni dok god ne crknu 2 diska. Iako se RAID5 može konfigurisati na proizvoljnom broju diskova, nije pametno stavljati preveliki broj diskova jer se povećava šansa za otkazivanjem 2 diska odjednom.

Document Actions